Ratko Martinović: Moje iskustvo s gljivama - Psilocibin je vrstan detektor perfidne duhovnosti

Napisao  Pročitano 6849 puta

Nakon Ayahuasce došao je red i na 'staro dobro' gljivarenje. Iskreno - gljive godinama nisam probao zbog prilično bizarnog razloga. Naime, nisam ih mogao nabaviti.



A one su vjerojatno i najpristupačniji psihodelik uz LSD. No iz nekog razloga konstantno sam se mimoilazio s njima, a kao i uvijek, razlog mora biti upravo ta šira slika. Inače, nije riječ o ne znam kakvoj duhovnoj pripremi - porciju gljiva dobijete i konzumirate ih (okus baš kao šampinjoni), bez neke duge pripreme uz preporuku da jedino netom ne jedete (ukoliko imate slabiji želudac) i da vam netko barem ovlaš ispriča o čemu se radi. Nažalost nisam dobio informaciju o kojoj se vrsti radi, ali vam mogu reći da nikako nije riječ o zanimaciji za kartanje i gledanje tekme već pravoj i punokrvnoj dozi putovanja, novih umjetničkih vizija i, ono najbitnije, vrlo pedantnih filozofskih manira.

PROČITAJTE I:

Moje iskustvo s Ayahuascom (2): Promjena kuta gledanja ključ je transformacije svijesti

Moje iskustvo s Ayahuascom (1): Ljubav je ključ spoznaje života

Veliki medicinski potencijal

Psilocibinske gljive u osnovi sadrže psihoaktivne spojeve psilocin i psilocibin. Najpoznatije vrste su Psilocybe Cubensis, Psilocybe Semilanceata, Psilocybe Azurescens i Psilocybe Cyanescens iz rodova Psilocybe, Panaeolus, Copelandia, Gymnopilus itd. Legendarni 'gljivarski' antropolog Gastón Guzmán ih je kategorizirao i popisao, te je došao do okvirne brojke od 200 vrsta - Psilocybe (116), Gymnopilus (14), Panaeolus (13), Copelandia (12), Hypholoma (6), Pluteus (6) Inocybe (6), Conocybe (4), Panaeolina (4), Gerronema (2), Agrocybe (1), Galerina (1) i Mycena (1). U 'mainstream' su ušle tijekom ekspanzije hipi pokreta kao 'Magic Mushrooms' ('Čarobne gljive'), a u istom vremenskom kontekstu zabranjene su UN-ovom konvencijom o 'psihotropnim supstancama' (1971.) kada ih se potiskuje u ilegalu. Za razliku od ostalih prirodnih psihodeličnih biljaka ova je vrlo učestalo korištena kao rekreacijska supstanca dok javnost daleko manje promovira i percipira onaj spoznajni dio. Pitao sam uvijek zašto je to tako, a danas sam napokon dobio i odgovor no o tome nešto kasnije. Doziranje idealne porcije je oko četiri grama gljiva oralno dok je dupla doza često prejaka da bi se ostvario neki analitički doseg.

Mučninu nisam osjetio izuzev malih previranja u želudcu, a ne mogu ništa reći niti oko čestih preporuka o paralelnoj konzumaciji gljiva, kanabisa i MDMA. Što se tiče neprikosnovenih terapeutskih mogućnosti, psilocibin ima slične probleme kao i kanabis - ogroman broj potencijalnih beneficija no isto tako prilično opskuran broj znanstvenih studija. Doduše, zna se koristiti u borbi protiv teških oblika alkoholizma i ovisnosti o heroinu, a MAPS ('Višedisciplinarno udruženje za psihodeličke studije') je 2001. dobio priliku ostvariti nešto slično kao dr. Strassman 1994. u vezi DMT-a pa su psilocibin koristili kao lijek za opsesivno-kompulzivni poremećaj. Pet godina kasnije zaključak ove studije bio je da simptomi stvarno nestaju unutar nekoliko dana od konzumacije gljiva. Isto tako ga se prilično uspješno koristi za borbu protiv 'cluster' glavobolja, kliničke depresije, a čak ih i studije s 'Imperial College London' i 'Johns Hopkins School of Medicine' razmatraju kao vrhunske prirodne antidepresive bez nuspojava.

Uspon i pad psihodelije na Zapadu

Drevni narodi su sve poznavali i bez kliničkih studija, a gljive su im paralelno služile i kao neposredni kontakt s duhovnim svijetom pružajući uvide u širu sliku i kontekst onoga što zajednica čini ili će tek činiti. Sjevernoafričko pleme iz Tassili n'Ajjer (alžirska Sahara) prvo je takvo danas datirano (John S. Ashley) koje je gljive koristilo u šamanskim obredima i kao umjetnički potencijal. Psilocibin je ponajviše zaživio gdje drugdje nego u Južnoj i Srednjoj Americi, pa tako nailazimo na čitav niz umjetničkih izražaja nastalih na gljivama - od Guatemale do Meksika. Asteci i Mazateci koristili su ih za krunidbu kraljeva (teonanácatl - 'svete gljive') i ritualne obrede. Uništavanje gljivarske kulture javlja se dolaskom katoličkih misionara koji su ih prozvali 'dvosmjernom komunikacijom s đavlom', a vlastito tumačenje duhovnosti smatrano je blasfemijom jer su svećenici jedini službeni posrednici između duhovnog i zemaljskog. Tako je psilocibin postao zabranjena i skrivena ('okultna') praksa. I tako bješe sljedećih par stoljeća dok gljive nisu došle na Zapad.

'London Medical and Physical Journal' je tako 1799. izvještavao o osobi koja je u londonskom Green Parku obitelji poslužio gljive za doručak. Izvještaj je govorio o nekontroliranom smijehu i gestikulacijama kod djece koje roditelji nisu ni uz najbolje namjere mogli zaustaviti. Zanimljivo, tek je 1955. bračni par Wasson postao prvi službeno zabilježeni par sa Zapada u plemenskom ritualu gljiva. To govori o snazi stigmatizacije gljiva od strane crkvenih instanci. Njihovo iskustvo izlazi u 'Life' magazinu i širom otvara vrata prema popularizaciji psilocibina. Psilocibin i psilocin detektira i izolira tko li drugi nego psihodelični mag Albert Hoffman 1958. godine. Poučen njihovim iskustvom, Timothy Leary putuje u Meksiko i uzima gljive te kasnije osniva 'Harvard Psilocibin Projekt' kojim na ovo prestižno sveučilište donosi antropološki značaj gljiva. Tri godine potom izbačeni su s Harvarda i svoja istraživanja unose u rastući kontrakulturalni pokret hipija. Sve ostalo je povijest. Sedamdesete lansiraju gljive u 'mainstream' kulturu, a Terence McKenna, Robert Anton Wilson i Carlos Castaneda stvaraju psihodeličnu supkulturu. Nakon prohibicije, sve postaje ilegalno no ne i manje korišteno.

Rekordno brz preskok na druge frekvencije

Ok, sad idemo na moju priču. Neke stvari su mi i prije same konzumacije bile u najmanju ruku čudne. Zašto gljive (za razliku od nekih drugih psihodelika) ne samo da ne preporučuju već i zabranjuju neke duhovnjačke prakse, naročito pojedine istočnjačke? Zašto je medijski PR praktički trivijalizirao jednu ovako vrijednu spiritualnu supstancu na domenu puke rekreacije i 'zezalice'? I kako u duhovnom svijetu opisati duh gljiva? Dobio sam svoju porciju i s frendom bez ikakvih očekivanja pojeo neke dvije tri stabljičice gljiva, kao da u sebe sipam suhi sadržaj juhe iz vrećice. Nisam znao što očekivati pa sam nešto ranije jeo, noć prije i konzumirao alkohol, a kada smo to pojeli uključio sam i dokumentarni artistički film - čak smo mislili gledati kasnije i nogometnu utakmicu. Možda zvuči naivno, ali ne bih ja bio čovjek da nisam popušio tipične predrasude iz medija i tuđih iskustava. Kako sam do sada uzimao samo Ayahuascu, navikao sam se na nešto duže čekanje djelovanja pa me iznenadilo kada je već nakon petnaest minuta krenulo klasično osjetilno 'cimanje' - podražaj koji mi je krivio percepciju i paralelno opuštao tijelo uz opuštajuće i krajnje ugodne trzaje. Kao jedna fenomenalna masaža, možda i sa 'happy endom'.

Poput drugih psihodelika, sve ovisi o količini i korisnikovoj fizionomiji. Tijelo mi jako dobro prima biljke iz razloga što sam prilično zdrav pa se psihoaktivni učinak ne troši na iscjeljivanje bolesti i zarastanje organizma. Rekonekcija je isto tako uslijedila rekordnom brzinom. Iako pri ovakvim stvarima ne gledam previše mišljenje znanstvenika, slažem se s opaskom da učinci mogu uključivati 'osjećaj spoznaje ili novo otkrivene istine, osjećaj povezanosti sa svijetom i prirodom, povećanu inspiraciju i kreativnost, duboku introspekciju i osjećaj nadjezične komunikacije s okolinom'. Zanimljivo je i što vizije ovisno o osvjetljenju mijenjaju boje, kako s otvorenim tako i sa zatvorenim očima. Oblik sobe ostaje isti ili sličan ali se mijenjaju svojstva i boje predmeta, kao uigrana mješavina 'Alise u Zemlji čudesa' i neonsko-monokromatskih izmjena. Što se tiče osjećaja, oni variraju od smijeha usmjerenog prema nekim pomalo i pakosnim idejama, pa do krajnje zbunjenosti upućene tipičnim ljudskim navikama. Prijateljeva glava bila je na federu i migoljivom vratu, sat je mijenjao boje i vrtio se poput zvrka s prelijevanjem u okoliš, a od televizije mi je praktički ostala samo glazba koja je neprekidno pratila dokumentarni film.

Gljive kao odličan uvodni psihodelik

Nisam doživio probleme s percepcijom protoka vremena, no zato jesam imao određeni problem s umorom i žeđi što nisam mogao kompenzirati ispijanjem vode (pošto jednostavno nisam htio piti). Zato je preporuka da se barem prije konzumacije pošteno naspava. Isto tako, kako tijelo putem jetre razvija veliku prirodnu toleranciju prema spoju psilocibina, ne preporučuje se učestalo uzimanje zbog slabog efekta - tjedan dana je sasvim dobro vrijeme za rješavanje te rezistencije. Bitno je za naglasiti i da su gljive iznimno netoksične, ne štete mozgu i po američkom Centru za kontrolu bolesti po organizam su trajno manje štetne od aspirina. Fama o 'trip sitteru' (trijeznoj osobi kao zaštitaru) također mi nije imala rezona, osim ako korisnik gljiva i u 'normalnom' stanju nema problema sa samokontrolom ili psihičkih poteškoća koje bi joj mogle prouzrokovati vizije što se neće moći kvalitetno interpretirati (ni tijekom ni nakon djelovanja, jer osoba nema mogućnost shvaćanja šire slike i iskustva kao takvog). Što se tiče straha od potencijalnog samoozljeđivanja ili smrti, u statistikama se navodi da su takvi slučajevi zabilježeni jedino kombinacijom raznih supstanci od kojih je dominantna ona sekundarna (poput alkohola ili kokaina). Istina, bilo je mrtvih - ali je u konkurenciji s alkoholom to manje od desetinke jednog postotka u usporedbi.

Flashback se isto ne događa prečesto, posebno ako korisnik nije redovan. I sad dolazimo kod one ključne stavke - 'pojedine osobe doživljavaju 'intenzivna spiritualna/religijska iskustva'. Sveučilište 'John Hopkins' napravilo je studiju nad premijernim konzumentima psilocibina (u koje spadam i ja) te je došlo do zaključka kako 61% doživljava 'mistično iskustvo', većini je strah stvarao probleme pri snazi iskustva, no bez obzira - 79% ispitanika izrazilo je kako je ovo bilo prilično pozitivno iskustvo. Osobno sam htio odgovoriti na ona pitanja koje sam postavio ranije u tekstu, a za tako što bio mi je potreban neposredan kontakt s duhovnim aspektom svijeta gljiva putem psilocibina. I odmah sam shvatio da tako što neće biti baš tako lako kao kod recimo Ayahuasce. Njezin duh je definitivno onaj majčinski i zaštitnički pri kojem je svaka vizija i situacija na jedan iznimno umjeren način opravdana, ublažena i objašnjena bez trunke osuđivanja, cinizma ili crnog humora. Iako moram priznati da je bazični humor svemira baš takav crnohumorni pri kojem (što sam shvatio i u ovoj viziji) svatko ne dobiva ono što je zaslužio već ono što je za sebe htio. Na taj način namjera igra determinističku ulogu u univerzumu - no ipak je ključno naglasiti - namjera može itekako biti gestikulirana i manipulirana, na način da dogme, predrasude i norme putem tradicije i uskih okvira/programa čine prilično moćan alat u namjeri pojedinca.

Religijska obmana ili kako ispijati energiju vjernika

Nakon početnih vizija daleko drugačijih od 'Ayinih' kaleidoskopskih ornamentika južnoameričkog tipa (ovdje prevladavaju nadrealistički prizori poput Dalijevog opusa uz nešto sofisticiraniji izričaj, poput Bridget Riley) prvi upit išao je k tome zašto ranije slikari nisu davali obola psilocibin artizmu. Automatski sam dobio iznimno kompleksne fraktalne oblike s pedantnim matematičkim osnovama koji su doslovno ulazili jedni u druge i prijatelju sam rekao da bi ovakav vid umjetnine bio izvediv jedino s dinamičkim hologramima, a umjetnici jednog dana možda budu čak i umjetne inteligencije. Nakon desetaka eksponata u ovom misaonom matričnom muzeju prestrojio sam se na sljedeći zadatak - upoznavanje osobnosti i duha gljiva. I tu sam naišao na prilično veliki štit. Čim sam krenuo u tom smjeru, počeo sam dobivati vizije o vlastitom egu, osobnim zaštitnim mehanizmima koje koristim u društvu i nužnosti neke najviše privatnosti i intime. No, ustrajao sam i moram priznati da mi je iskustvo s Ayahuascom pomoglo da razbijem taj štit nepovjerljivosti. Kada sam uspio stupiti u taj presudni kontakt, dobio sam okvire usporedbe gljiva - i da, najviše me podsjećaju na patuljke iz 'fantasy' žanra. I to ne po rastu, nego po ponosu, spomenutoj nepovjerljivosti, zatvorenosti i pomalo sarkastičnoj naravi.

No daleko od toga da njihova naklonost i pridobiveni respekt nisu itekako veći od tih svojevrsnih problema. Možda zvučim suludo kada pričam o osobnosti gljiva, ali pretpostavljam da onome tko je uronio u psihodelični svijet to i nije nekakav suludi bauk. Osjetio sam neki kritički stav s dozom posprdnosti pa sam u trenutku pomislio kako je riječ o ljubomori - ali je vrlo brzo stigao dojam kako nema niti sekunde smijeha prema meskalinu, ibogi ili krovnoj Ayi, već samo o duhovnosti. I to onoj skrivenoj pod domenom religije. Pitanje koje je slijedilo je zašto se gljive nisu koristile u duhovnim praksama (ako nisu) na Dalekom istoku. Odgovor je bio instantan - 'Kojim duhovnim praksama? Misliš, o religijskim praksama? Jer meditacija i psihodelija ne trebaju nužno ići zajedno...' I to sve uz podsmijeh i podrugljivi kontekst. Kroz par trenutaka dobio sam niz informacija koje su mi ukazale što se pod tim smatra. Uvijek sam pisao kako sam isključivo protiv 'institucionaliziranih religija koje koriste novac kao medij'. I nisam mogao ispasti gluplji. 'Katolici i muslimani nisu opasni jer energetsko iskorištavanje niskofrekventnih bića koja vrednuju novac kao dar ili odricanje nije pravi kancer...' Hm hm hm?! I onda slijedi dodatak - 'Ako je religija transurfanje i iskorištavanje energetskog potencijala vjernika u klatnu, tko je opasniji - onaj koji koristi niskofrekventivna bića i suspreže im znanje pod domenom svećenika... Ili onaj koji visoko duhovno educira svoje pripadnike, pušta ih izvan okova, no isto tako ih drži pod granicama klatna/religije i svojom kvazi-uzvišenom filozofijom smatra kako su psihodelici loše iskustvo skrivajući kako je takvo tumačenje jedino argumentirano strahom od spoznaje'. I na ovo sam ostao prilično pozitivno začuđen. Vrlo britka slika stvarnosti.

Psihodelici - moćno oružje, kako u pravim tako i u krivim rukama

I onda je slijedio konačni udarac. 'Vidi, ako postoji cikličnost duše, karma, reinkarnacija, a iskustvo je ključ napredovanja kroz živote - bilo ono pozitivno ili negativno - zašto onda težnja i filozofija o apsolutnom miru i meditaciji? Logika je da bi duša takvim stilom trebala preskočiti par (ne)potrebnih inkarnacija i odmah napredovati... No to je očito spiritualna meritokracija istočnog tipa - pa tko zaista smatra da je svatko kadra ili uopće potrebit da tako preskače živote? Dakle, logika opet nalaže da je sustav napravljen da bi za tih 1% duhovno povlaštenih i moćnih sve bio svojevrsni filter i reklamni mamac da bi recimo duhovno snažan biznismen u Velikoj Jabuci mogao vidjeti i osjetiti svoju svrhu te se pridružiti procesu i ostvariti se... Ili, pojednostavljeno - to je religijski sustav koji služi privlačenju nadmoćnih ili starih duša ka bržem duhovnom napretku. A ostalih 99% služi kao energetsko napajanje tom duhovnom svjetioniku. I po čemu je to bolje od Zapadnjačkog sustava baziranog na novcu? A novac je niskofrekventivna baterija k tomu.' Zanimljiv pogled. 'Zato je politika zabrane psihodelika toliko rasprostranjena i sveobuhvatna, naročito kada pričamo o gljivama. Jer gljive nemaju majčinski instinkt jedne Aye ili žestoki atak Salvije Divinorum - gljive služe shvaćanju očitog i prelasku vizije iz guzice u glavu'.

Postalo je jasno da 99% ljudi koji u ovom životu nastoje shvatiti mudrost univerzuma najčešće isti potrate bez koristi za daljnje inkarnacije i bespotrebno si produžuju put duše - čisto iz razloga što svemir nije shvatljiv iz ovog kuta gledanja, niti je to tom kutu uopće i svrha. 'Zato je mezoamerička kultura zatrta, a ostale nisu i danas vladaju svijetom. Jedan svjestan čovjek u igri manipulacije je kao sto ignorantnih ljudi ovaca - zato je bolji akumulator, no isto tako i potencijalno opasniji. Tko se igra s vatrom...' Bilo je tu još zanimljivih vizija, recimo ona o Steveu Jobsu kao tipičnom Zapadnjaku hipiju na psihodelicima. Nakon što je uvidio koliko su drugi ljudi slijepi, počeo je sebe dizati na pijedestal i iskorištavati njihove manjkavosti. Na taj način je njegov unutarnji 'JA' iskoristio podsvijest (koja je znala da radi krive stvari s obzirom na širu sliku) te je kreirao nepremostivi rak, a odlazak u Indiju tijekom krajnjeg stadija bolesti samo mu je potvrdio kako je vrijeme za mirenje s krajem, ne i potragu za lijekom. Tako da gljive definitivno mogu nedovoljno educiranim pojedincima poslužiti kao (namjerno) krivi pogon za kult vlastitog ega - što je opet onaj crnohumorni dio jer upravo gljive najviše smijeha i potroše na takve. Psihodelici suštinski služe da nas resetiraju i ukažu na vlastite manjkavosti, a tuđe mane su samo stvar analize - ne i potrebe za miješanjem. Svatko je sebi svoj najveći (ne)prijatelj i biserje pred svinjama ne znači nužno potrošeni materijal. Psihoaktivni učinak potrajao je svojih 4-5 sati i onda sam odmorio. Frend je otišao u prirodu, a ja sam se prepustio pisanju - svatko se češe tamo gdje ga svrbi. Kako je riječ o jednom ekspresnom i vrlo intenzivnom iskustvu, bit će ovakvih tekstova još. I svatko tko se odluči na ovakve stvari, jedno upozorenje - predrasude možete ostaviti iza zatvorenih vrata...

student financial help center