Neven Iveta: Tajna zagrebačkog talismana

Napisao  Pročitano 5551 puta

Nakon što smo u poslijednja dva broja Svjetlosti imali prilike pročitati kako astro-arheološke značajke zagrebačkog urbanog krajolika otkrivaju tragove drevne duhovnosti povezane sa nebom i zvijezdama te kako se ista ta duhovnost otkriva u mitologiji i književnosti vezanoj uz grad, vrijeme je da se okrenemo suvremenom Zagrebu koji duboko svom tlocrtu skriva veliki misterij.



Talisman na tlocrtu Zagreba

Ogroman talisman, oblikovan čudesnim rasporedom pet važnih spomenika (sl. 1), otkrit će nam kako je i suvremeni Zagreb izgrađen prema mističnim načelima astralne ili talismanske magije. Unatoč kritikama koje u njegovom obliku vide samo slučajnost i niz koincidencija, članak koji slijedi pokušat će razotkriti suptilnu stvarnost nevidljive simboličke komunikacije koja ovaj sustav spomenika transcedentira u jedinstvenu cjelinu – u talisman.  Ipak, prije samog uvida u mistična načela talismanske magije koja stoje u pozadini zagrebačkog tlocrta, slijedi nam virtualna šetnja kroz povijest urbanog razvoja Zagreba koja će nam otkriti mnoge mistične posebnosti grada.

 

Slika 1, talisman kao sustav pet spomenika; 1- kip Blažene Djevice Merije na Kaptolu, 2 – spomenik 900 godina biskupij (piramida), 3 – Zdenac života, 4 – Džamija, 5 – spomenik Josipu Jurju Strossmayeru

 

Virtualna šetnja urbanim razvojem Zagreba

Prema teoriji urbanizma, grad je najsloženiji komunikacijski sustav unutar naše materijalne kulture. U jednom gradu poput Zagreba pojedinac komunicira sa gradom, grad sa skupinom, a skupina sa pojedincem pa u takvom sustavu nije nimalo svejedno gdje će koji spomenik biti postavljen. Urbanisti pomno prate kako svaki od njih funkcionira u svojoj neposrednoj okolini, kako komunicira sa susjednim te kako se ta komunikacija uklapa u urbanu cjelinu, tj. grad. S druge strane, komunikacijski potencijali gradova su ogromni. Osim onih vidljivih, poput prometnih, telekomunikacijskih ili marketinških, postoji čitav jedan splet suptilne simboličke komunikacije koja na ljude djeluje podsvjesno. Jedan od takvih kanala je identitetski komunikacijski kanal, kojeg u ljudima može pobuditi, primjerice, arhitektura, spomenička baština, pa čak i simbolički obrasci skriveni u tlocrtu grada.

Uglavnom je poznato kako arhitektura često evocira duh vremena u kojemu je nastala, a vizure Zagreba kakve danas poznajemo uglavnom su rezultat vremena između 18. do početka 20. stoljeća. To vrijeme, koje uključuje i tzv. utemeljiteljsko razdoblje, bilo je označeno nizom društvenih fenomena koji su onodobni Zagreb pokušavali oteti čvstom zagrljaju srednjeg vijeka. Kako je u tom vremenu eho Francuske revolucije još uvijek zračio duhom prosvjetiteljstva i dekristijanizacije, ozračje kozmopolitizma počelo je stvarati pretpostavke za razvoj suvremenog Zagreba. Iako je snažan potres 1880. godine zauvijek izbrisao tadašnje vizure grada, pozitivan duh vremena uvelike je pomogao da se Zagreb iz vlastitog pepela uzdigne u nov i suvremen grad. Svekoliki razvoj i obnova Zagreba odvijala se u duhu onodobne teorije umjetnosti koja je grad poistovjećivala sa umjetničkim djelom, a osim arhitekture historicizma, koji i jest bio umjetnički izraz tog vremena, nove regulatorne osnove, poput Lenuzzijeve potkove,  posebnu su pažnju posvetile tlocrtu grada kao mediju iz kojeg će proizaći unutarnji sklad grada kao velikog umjetničkog djela.

Međutim, činjenica da historicistička pročelja Zagreba odišu umjetničkim aplkacijama čiji simbolizam proizlazi iz alkemije, hermetizma ili metafizike, a tlocrti gradskih parkova često slijede simboličke obrasce pune ezoterijskih značenje, poslijedica je jedne manje poznate dimenzije tog vremena. Budući je to razdoblje bilo vrijeme masovnog buđenja interesa za okultno i vrijeme intenzivne potrage za unutarnjim duhovnim sadržajima i spoznajama, tako se svaka šetnja današnjim Zagrebom, njegovim parkovima okruženim historicističkim pročeljima, lako može pretvoriti u šetnju jednim izuzetno zagonetnim i mističnim vremenom. U tom smislu, virtualnu šetnju mističnim ambijentom Zagrebom započeti ćemo s, vjerojatno, najpoznatijim simbolom Zagreba - Kamenitim vratima.

Prikrivena simbolika Kamenitih vrata

Kamenita vrata drevan su fortifikacijski objekt koji sam po sebi priziva ambijent mračnog i mističnog srednjeg vijeka. No, ova poznata srednjovjekovna kula, u čijem mračnom svetišu stotine svijeća donose svjetlo zaštitnici grada, Majci Božjoj od Kamenitih vrata, skriva još jednu dublju komunikacijsku dimenziju koja je povezana sa mitologijom drevnog Egipta.

Osim prikrivene simbolike koja proizlazi iz kršćanske ikone Majke Božje kao prefiguracije mnogo drevnije Izide, o čemu smo opširnije pisali u prošlom postu, simbolika Kamenitih vrata obuhvaća i onaj dublji, i manje poznat aspekt egipatske boginje. Naime, u drevnom Egiptu Izida bila je poistovjećena sa zvijezdom Sirius, čiji je hijeroglif bio sastavljen od tri geometrijska oblika: trokuta, polukruga i zvijezde petokrake. Zanimljivo, u procesu apstrakcije geometrijskih oblika iz fotografije Kamenitih vrata (sl. 2), kao bitni izdvojit će se isti oblici od kojih je oblikovan hijeroglif za Sirius. Tako krov čini trokut ili piramidu, ulaz ili svod istovjetan je polukrugu, dok tzv. vještičji buzdovan instaliran na krovu Kamenitih vrata, evocira blistavu zvijezdu koju na hijeroglifu predstavlja zvijezda petokraka.

 

Slika 2: Kamenita vrata i hijeroglif za Sirius

 

Naposljetku, na ovaj način predstavljena simbolika Kamenitih vrata postaje očigledna, ali i konceptualna jer naprosto fizički sjedinjuje Majku Božju kao prefiguraciju mnogo drevnije Izide sa zvijezdom Sirius. Iako će se i u ovom slučaju kritičari pozivati na slučajnost, treba reći da u Zagrebu postoji čitav niz ovakvih primjera, poput poznatog gornjogradskog bunara u dvorištu Staroslavenskoh instituta ili zgrade na uglu Deželićeve i Medulićeve ulice (Sl 2a i 2b).

 

Slika 2a: Bunar kod Staroslavenskog instinuta

 

Slika 2b: Zgrada na uglu Deželićeve i Medulićeve ulice

 

Simbolizam Glavnog kolodvora

Nakon šetnje Gornjim gradom sići čemo u Donji i prošetati do monumentalne palače Glavnog kolodvora koji je jedan je od onih objekata bez kojeg Zagreb zasigurno nebi bio to što jest. Osim kulturološke i arhitektonske vrijednosti ove reprezentativne zgrade, valja imati na umu i njenu identitetsku važnost jer kao mjesto rastanaka i sastanaka mnogih generacija Zagrepčana na sebe veže čitavu paletu njihovih emocija i osjećaja. Iako bi se o simbolici ovog objekta mogao napisati čitav esej, jedan detalj posebno snažno ilustrira njen prikriveni, okultni simbolizam . Naime, točno iznad glavnog ulaza u palaču, u samom središtu neoklasicističkog timpanona, okružen antičkim skulpturama poput Hermesa, Demetre i drugih, nalazi se kamena skulptura Heliosa, božanstva povezanog sa Suncem i svjetlošću. Međutim, govor tijela ove skulpture otkrit će nam simbolizam proizašao iz dualističkog poimanja stvarnosti. Zapravo, govor tijela - položaj njegovih ruku i baklje - otkriva se kao pomalo bizaran zrcalni odraz samog vraga kakav je prikazan, primjerice, na tarot karti XV – “Vrag” (Sl. 3).

 

Slika 3: Glavni kolodvor

 

Osim što položaj ruku i baklje otkriva sličnost sa likom vraga, sam koncept zrcalne slike utjelovljuje dualistički koncept u kojemu se suprotnosti jedna prema drugoj odnose upravo kao zrcalna slika. Međutim, da je Heliosu, kao bogu svijetla i Sunca, pridodana demonska priroda povezana sa tamom, otkriva se i u prikazu krila koja izlaze iz kotača njegove kočije (Sl. 3). Naime, ta krila nisu oblikovana kao krila neke plemenite ptice ili krila anđela; to su demonska krila poput šišmiševih, koja su prevučena kožnom opnom i kanđama.

Misterij Zrinjevca

Kao treći primjer - koji će nam poslužiti i kao primjeren uvod u konačno razotkrivanje tajne skrivenog talismana - sustav je parkova na središnoj gradskoj osi koji se skladno uklopio između Trga bana Jelačića i Glavnog kolodvora. Poznatiji kao istočna strana Lenuzzijeve potkove: park Zrinjevac, park Josipa Jurja Strossmayera i Tomislavov trg, dišu kao jedan organizam koji je prerastao u važan i prepoznatljiv simbol Zagreba. Pa ipak, oblik koji ova tri parka zauzimaju u prostoru je neobičan, a upravo iz toga i proizlazi njegov ezoterijski simbolizam. Umjesto da sva tri parka precizno prate pravac sjever – jug, os Zrnjievca bilježi mali otklon od 6° prema zapadu. Kako se na starim urbanističkim planovima grada može vidjeti da je prostor današnjeg Donjeg grada bio pusta ledina, a današnje ulice zauzimaju, uglavnom, pravilan mrežni plan, postavlja se pitanje, koja je to vizija oblikovala ovaj otklon i postoji li u pozadini kakvo ezoterijsko značenje?

Zanimljivo, odgovor na ovo pitanje mogao bi se nalaziti u tlocrtu Pariza, za kojega je poznato da je oblikovan u desetljećima nakon Francuske revolucije pod snažnim utjecajem slobodnozidarske simbolike. Prema autorima poput Roberta Bauvala i Grahama Hancocka, tlocrt Pariza oblikovan je kao pseudo-egipatski krajolik, što znači da je po njegovoj historijskoj osi „Champ – Elysees“, koja je usmijerena precizno prema izlasku zvijezde Sirius, prostiru objekti od neobične važnosti za identitet Parižana. Trijunfalna kapija, velebna palača muzeja Louvre i poznata staklena piramida ispred nje, samo su dio šireg misterijskog koncepta koji ima za cilj prožeti Pariz suptilnim utjecajem neba i božanskom esencijom zvijezda.

Međutim, jedan nali detalj u takvom krajoliku Pariza mogao bi objasniti i zagonetku zakrivljene osi Zrinjevca. Naime, vrtovi palače Tuileries, koji se također rasprostiru po historijskoj osi Pariza, imaju identičan oblik kakav smo identificirali  u Zagrebu. Poput Zrinjevca, tako i vrh vrtova Tuileries bilježi taj misteriozni otklon od 6° prema zapadu (Sl 4). O čemu se ovdje zapravo radi i koje se značenje krije iza tog otklona ? Prema spomenutim autorima, osnovna značajka takvog zakrivljenog tlocrta vrtova jest namjera da se na plan Pariza projicira zrcalna slika svetog staroegipatskog hrama u Luksoru (Sl 4), što bi uz druge mistične posebnosti pariškog tlocrta doprinjelo svekolikoj implementaciji staroegipatskog simbolizma u urbani krajolik.

Budući iz ovog staroegipatskog hrama proizlazi simbolika čovjeka kao 'svete mjere' kojom je skrojen Univerzum, samo se po sebi nameće zaključak da je isti taj misterijski koncept uzrokom  neobičnog oblikovanja zagrebačkih parkova. Napokon, u samom središtu tih parkova zaista se nalazi spomenik čovjeku, međutim pravo značenje i funkciju tog spomenika spoznat ćemo u sklopu razotkrivanja misterija talismana na tlocrtu Zagreba.

 

Slika 4: lijevo – vrtovi Tuileries u Parizu, sredina – Zrinjevac, desno – egipatski hram u Luksoru

 

Tajna zagrebačkog talismana

U svakom imalo većem naselju moguće je pronači četiri ili pet objekata koji spojeni linijama octavaju više ili manje pravilan geometrijski oblik. Međutim, ono što talisma na tlocrtu Zagreba čini autentičnim, najmanje je njegov oblik. On je samo materijalizacija suptilne stvarnosti u kojoj je utemeljen, dok se bogata simbolička komunikacija odvija u nevidljivom prostoru te stvarnosti, a toliko je složena, povezana i slojevita, da slučaj, kao uzrok njegovog oblika čini potpuno nemogućim.

Na samom kraju ovog članka, vidjet ćemo nekoliko primjera te komunikacije koja ima svoju vidljivu i nevidljivu dimenziju. Primjerice, križ koji se dobija spajanjem spomenika vidljivi je aspekt talismana i kao takav on zastupa simboliku orijentacije i unošenja ravnoteže u naizgled kaotičan urbani krajolik grada. Međutim, silazak u njegov nevidljivu dimenziju, koju ćemo započeti prolaskom kroz skrivena vrata, otkrit će nam dosad neviđenu paralelnu stvarnost u kojoj Zagreb funkcionira kao ogroman hram hermetizma i metafizike.

 

Slika 5: mistična vrata kod HNK

 

Slika 6: Zdenac života

 

Mističnu šetnju tim hramom započeti ćemo kod poznatog Meštrovićevog Zdenca života koji se nalazi ispred velebne palače HNK. Međutim, u širem hortikulturnom krajoliku tog kazališta, Zednac života ukopio se kao zaglavni kamen u svodu simboličkih vrata (Sl 5). Sama činjenica da je autor ovakvog hortikulturnog riješenje arhitekt Ignjat Fischer, poznati zagrebački slobodni zidar, svojevrsno je jamstvo da ovakav plan ima svoj dublji ezoterijski smisao.
 
Naime, kada prođemo kroz ovaj mistični portal i krenemo kroz tu čarobnu dimenziju prema istoku, evocirat ćemo jedno malo mitsko putovanje prema svjetlosti, kojim ćemo ubrzo stići do drugog Meštrovićevog spomenika, Doma likovnih umjetnika, tzv. Džamije. Suočeni sa hramskom arhitekturom ovog kružnog objekta, primijetit ćemo kako se radi o hramskoj arhitekturi čiji je oblik inače karakterističan za hramove ženskih antičkih božanstava kakva je bila rimska Vesta. Zapravo, ovo putovanje od portala na zapadu, do svetišta na istoku, analogno je prolasku kroz tlocrt svakog kršćanskog hrama koji je tradicionalno orijentiran 'ad orientem' (prema istoku).
 
Ipak, možda još zanimljivija i svakako sadržajnija simbolika rasprostire se po osi talismana koja prati liniju sjvever jug. Na samom vhu te osi, ispred ulaza u katedralu, nalazi se kip Blažene Djevice Marije, dok se na krajnem jugu nalazi spomenik 900 godina osnutka Zagrebačke biskupije, tzv. piramida (Sl 7).

Premda je simbolička komunikacija između ova dva spomenika suptilna, ona je snažna i kontrastna. Naime, kip Blažene Djevice Marija u svojoj je suštini simbol ženskog metafizičkog načela, dok piramida, kao simbol Sunca, ali i falusa, zastupa muško metafizičko načelo. Na taj način, komunikacija spomenika po središnjoj osi talismana proilazi iz metafizičkog zakona po kojemu sve što postoji ima svoju mušku i žensku prirodu.

 

Slika 7

 

Zanimljivo, u talisman na tlocrtu grada na čudesan su način ugrađeni i elementi svete geoetrije, koji se kao gradivni elementi harmonije u univerzumu smatraju neposrednim izrazom Stvortalja samog. Primjerice, na središnjoj osi talismana pronaći još jedno umjetničko djelo Ivana Meštrivića, spomenik Josipu Jurju Strossmayeru, čija je pozicija takva da duljinu između kipa Majke Božje na sjeveru i piramide na jugu razdvaja u odnosu minor : major , tj. u odnosu zlatnog reza. Međutim, ono što ovu poziciju Strossmayerovog spomenika čini djelom misterijskog koncepta, koji pet naizgled nepovezanih spomenika transcedentira u talisman, jest činjenica da krug opisan oko Strossmayerovog spomenika povezuje kako Zdenac života na zapadu, tako i kip Djevice Marije na sjeveru, te Džamiju smještenu na Istoku (sl 8).

 

Slika 8

 

Premda sličnih primjera simboličke komunikacije ima još mnogo, ovaj članak završit ćemo s razinom u kojoj talisman na tlocrtu Zagreba, zapravo, vrši funkciju magijskog kruga koji u magijskim tradicijama poput Wicce štite čarobnjaka od zlih utjecaja izvan njega. Naime, jedna od značajki magijskih krugova jest ta da oni na svojim kardinalnim točkama imaju takozvanje 'kule čuvare' koje na sebe preuzimaju aktivnu zaštitu od mogućih zlih nasrtaja demona. Tako se na sjeveru magijskog kruga nalazi kula povezana sa simbolom alkemijskog elementa Zemlje, na jugu kula povezana s Vatrom, na zapadu je kula povezana s Vodom, dok se na istoku nalazi kula čiji je element Zrak. Zanimljivo, isti taj obrazac i red pokazuje talisman na tlocrtu Zagreba (Sl 9).

 

Slika 9: simbolika četiri alkemijska elementa

 

Međutim, postavlja se pitanje, na koji to način ovaj talisman vrši svoju funkciju, odnosno na koji način on prožima grad suptilnim utjecajam neba i božanskom esencijom zvijezda? Odgovor na ovu tajnu i misterij skriva središnji spomenik u sustavu - spomenik Josipu Jurju Strossmayeru. Pozicija u kojoj se on nalazi, samo je središte magijskog kruga, što otkriva i njegovu ulogu čarobnjaka koji upravlja magijskim procesima unutar Zagreba. Zapravo, pokret Strossmayerove ruke i jest pokret čarobnjaka čiji prst pokazuje točan pravac izlaska sunca na zimski solsticij tj Božić. U sustavu jednog magijskog kruga kakav smo opisali nad Zagrebom, u kojemu je sve podređeno i precizno posloženo prema načelima talismanske magije, moćan pokret čarobnjaka koji poseže za mladim suncem Božića, nema nikakve sumnje, Zagreb prožimaju njegovom životodajnom energijom na korist svih njegovih građana.

 

Slika 10: pokret čarobnjakove ruke

student financial help center