Neven Iveta: Et in Zagabria ego

Napisao  Pročitano 3174 puta

Kao 'grad medij' Zagreb je kroz razne faze svog nastajanja bio ispunjavan porukama. Bilo da se one nalaze zapisane u simbolima na njegovim pročeljima, ukodirane u geometrijskom rasporedu njegovih ulica ili se kao alegorije nalaze u mitologiji vezanoj uz grad - one pričaju priču koja Zagreb stavlja u fokus najpoznatije potrage svih vremena - potrage za Svetim gralom.

 

 

Postanak grada Zagreba oduvijek je obavijao veo tajne i misterija. Unatoč brojnim teorijama o njegovom postanku i značenju njegovog imena, znanstveno prihvaćenog tumačenja još uvijek nema. O 'Ladislavovoj povelji', izgubljenom rodnom listu grada Zagreba, postoje dvije teorije. Prva od njih kaže kako je taj dokument zbog opasnosti od provale Tatara u 13. stoljeću sklonjen na Rab, odakle mu se gubi svaki trag; dok druga teorija tvrdi kako ta povelja, zbog protivljenja pape Urbana ll., nikada nije niti napisana. Međutim, Felicijanova isprava iz 12. stoljeća, koja donosi prvi pisani spomen imena Zagreb, otkriva nam neke zanimljive okolnosti u kojemu je biskupija u Zagrebu osnovana. Jedna od njih, koja kaže kako je kralj Ladislav biskupiju osnovao: 'da one koje je bludnja idolopoklonstva otuđila od štovanja Boga, biskupova briga privede na put istine...' čini se posebno zanimljiva. Istražujući malo povijest religija i krivovjerja koja su bila prisutna u vrijeme osnivanja biskupije u Zagrebu, naišao sam na jedno koje se poput požara širilo Europom 11. stoljeća, a koje se neobično skladno uklapa u mitologiju vezanu uz Zagreb. Margaret Starbird, autorica knjige 'Žena s posudom od alabastera', tu herezu naziva 'krivovjerje o Svetom gralu', a tvrdi da je ono bilo sretan spoj 'kulta ženskog načela' koje je vladalo širom Rimskog carstva i vjerovanja da je Marija Magdalena bila udana za Isusa, te da je nakon njegovog raspeća, zajedno sa njihovom kćeri Sarom, prebjegla na jug Francuske. Prema navedenoj autorici - to su krivovjerje Europom najviše širili pustinjaci, a iz povijesti znamo da je u vrijeme osnivanja biskupije u Zagrebu Medvednica vrvila upravo tim utjecajnim svetim ljudima koji su iz njenih špilja Zagrebom širili ambijent religiozne mistike. Kasnije će ti isti pustinjaci u Remetama iznad Zagreba (pustinjaci - eremiti - Remete) podići samostan sa crkvom Majke Božje Remetske, čije pročelje i danas skriva zanimljivu priču.

 

Crkva Majke Božje Remetske, Remete iznad Zagreba

 

U najpoznatijoj priči o Gralu, Parsifalov stric, koji je također bio pustinjak, Gral opisuje kao kamen najčistije vrste, kojega naziva 'lapsit exillis', a uz njega vezuje i priču o zagonetnoj ptici koja zbog snage tog kamena izgara, ali joj pepeo opet podari život (Feniks). Zanimljivo je da ispred crkve Majke Božje Remetske nalazimo skulpturu koja prikazuje pustinjaka u pećini iznad koje leti ptica noseći u kljunu zagonetni kamen...

 

 

 

...dok na samom pročelju crkve postoje dvije skulpture istog tog pustinjaka, od kojih jedna u ruci drži pticu s okruglim kamenom u kljunu, a druga u ruci drži razbuktalu vatru.

 



U Parsifalu Gral je bio neka vrsta kamena koji je posjedovao vlastitu volju i koji je, na neki način, producirao izobilje oko kojega se okupljala njegova 'Gralska obitelj'. Ako postoji snažan simbol oko kojega se okupljaju sve obitelji svijeta dok blaguju - onda je to stol, a osim što se jedna od glavnih ulica u Remetama zove upravo Kameni stol, u dvorištu iza crkve, u pozadini klupica za kontemplaciju, nalazi se brižno postavljen ogroman prirodni kamen.

 



Međutim, što 'krivovjerje o Gralu' uopće jest i postoj li osim kamena još simbola koji upućuju na tu slavnu relikviju? Budući su skulpture na crkvi u Remetama relativno novijeg datuma, postavlja se i pitanje - postoji li neka skrivena tradicija koja je kroz umjetnost prenosila gralsko krivovjerje sve do današnjih dana? Na koncu - postoji li još toga što bi ukazivalo na povezanost Zagreba sa tom tradicijom?

 

Krivovjerje o Svetom gralu


Prema spomenutoj autorici knjige 'Žena s posudom od alabastera', Europom u antici vladao je kult ženskog načela koji je bio esencija kultova poput Izidinog, Dijaninog, Kibelinog; opčenito - kulta Velike Majke. U tom drevnom svijetu seksualnost se smatrala posebnim darom božice ljubavi, a svećenice, koje su diljem Rimskog carstva služile u hramovima tih božica ljubavi, štovane su kao svete. Kult ženskog načela temeljio se na bezuvjetnoj ravoteži ženskog načela sa muškim, što je kao homeostaza jedino čovječanstvu moglo garantirati prosperitet, blagostanje i, u krajnjoj liniji, održivost i opstanak

 

Prikaz antičkih svećenica u arhitekturi, Trg bana Jelačića, Zagreb

 

Jedan od najsnažnijih kultova ženskog načela u Europi bio je Izidin, a dolaskom kršćanstva, koje donosi 'kult sina' kroz kojega se slavi samo jednog, vhovnog i muškog Boga, u puku dolazi do dubokog nerazumijevanja. Upravo iz tog razloga - legenda iz prvih stoljeća kršćanstva, koja priča o Mariji Magdaleni koja na jug Francuske donosi Isusovu krvnu lozu - kćer Saru, narodima širom Europe predstavljala je veliku nadu i utjehu. Međutim, ta je priča od legende ubrzo prerasla u moćno krivovjerje, čiji je stožerni simbol - Sveti gral, kao posuda ispunjena Isusovom krvlju, bio analogija sa trudnom Marijom Magdalenom. Iako autorica priznaje kako ne može dokazati istinitost samih načela gralskog krivovjerja, ona u svojoj knjizi donosi pregršt dokaza da je to krivovjerje zaista i postojalo. Budući je bilo prihvaćeno kao utjeha, širilo kroz čitavo tisućljeće lako - kroz srca ljudi koji su žudili za obnovom ženskog načela. Budući se za Crkvu pokazalo kao izuzetno opasno, njegovo širenje zaustavljeno je tek opsadom utvrde Montsegur i pokoljem Katara 1244. godine.

 

Marija Magdalena kao eros, Tizian

 

Nametavši ognjem i mačem svoje ortodoksno shvaćanje Marije Magdalene kao grešnice, Crkva je preživjele ostatke gralskog krivovjerja potisnula duboko u podzemlje. Međutim, okupljeno oko 'Gralske obitelji', to je krivovjerje uvijek iznova pronalazilo svoj put do površine. Poput rijeke ponornice koja neprimjetno teče daleko od očiju mainstream religijske misli, iznova je izviralo na svijetlo dana kroz narodne priče, umjetnost ili književnost; uvijek prikriveno, uvijek ispričano u simbolima kao što su to npr. čudotvorni kamen 'lapsit exillis' i ptica Feniks koje smo vidjeli na pročelju crkve u Remetama.

 

Et in Zagabria ego


Zbog takve podzemne, underground, prirode gralskog krivovjerja, osmišljena je i posebna simbolička tema koja je kroz umjetnost osiguravala njen prikriveni tok prema budućnosti.

 

'Arkadija' kao simbolička tema i alegorija pojavila se najprije u pastirskom (bukoličkom) pjesništvu (Vergilije, 1. st.pr. Krista) u kojemu se Arkadija opisuje kao pastoralni krajolik, postojbina bogova poput Pana ili Hermesa i domovina jednostavnih i poštenih ljudi poput pastira, koji u njoj žive sreću i blagostanje. Tema Arkadije u srednjem vijeku zamire, a ponovno se javlja u predrenesansnom razdoblju. 

 

Prema autorima knjige 'Sveta krv, sveti gral' - Arkadiju je u visoku umjetnost predrenesansnog razdoblja instalirao Rene d'Anjou, koji je široj javnosti poznat kao 'dobri kralj Rene' ili 'kralj Jeruzalema', dok je među ezotericima poznat i kao Veliki meštar Gralske obitelji ili Sionskog priorata. Kako je Sionski priorat bio elitno tajno društvo kojemu su pripadale mnoge ugledne i politički utjecajne obitelji - Arkadija, kao simbolička tema i alegorija, bila im je idealna za međusobnu prikrivenu komunikaciju. Kako su te obitelji mahom bivale mecenama umjetnika, tako je ta mistična tema završila i na mnogim platnima, knjigama, ali i u arhitekturi.

 

Les Bergers d'Arcadie, Nicolas Pussin

 


Zasigurno najpoznatije djelo sa temom Arkadije je Poussinovo platno 'Les Bergers d'Arcadie', na kojemu je prikazan grob sa mističnim natpisom 'Et i Arcadia ego' (prevedeno: I u Arkadiji ja). Kasnije će ta uzrečica postati moto i tajna lozinka Velikih meštara Gralske obitelji, tj. Sionskog priorata, a kao spontani uzdah izazvan osobnim doživljajem - ova se sentenca može oteti i svakom onom koji Zagrebom hoda uzdignute glave i pogleda. Naime mnogobrojni arkadijski motivi na zagrebačkim pročeljima i timpanonima mogu se tumačiti tradicijom estetike historicizma u arhitekturi 19. stoljeća, ali i kao djela mnogih uglednih arhitekata proizašlih iz slobodnozidarskih loža koje pak svoju tradiciju duguju upravo Sionskom prioratu, tj. Gralskoj obitelji.

 

Arkadijski motivi na zagrebačkim pročeljima


Prema knjizi 'Sveta krv, sveti gral' - Rene d'Anjou bio je iznimno obrazovan, mnogo je pisao i sam je ilustrirao svoje knjige, poeziju i mistične alegorije. U Reneovim djelima Arkadija je često bivala ispunjena motivima kao što su to izvor, podzemni tok ili grob, a upravo se ti motivi dovode u vezu sa podzemnom, undergrund, prirodom gralskog krivoverja.

 

'Izvor sreće', Rene d'Anjou


Međutim, osim što je podzemni tok gralskog krivovjerja izvirao na površinu kroz narodnu predaju i umjetnost, njegove ostatke susrećemo i u nazivima mjesta, i gradova, ali i njihovom znakovljima. U tom smislu, postoji određena tradicija kako se ilustrirao podzemni tok krivovjerja, a zaprepašćuje kako je njegov prikaz na drvorezu iz 15. stoljeća gotovo identičan prikazu izvora Manduševca na grbu Zagrebačke županije.

 

 



'Za'+'greb' = 'Za'+'grob'


S druge strane - grob, taj snažan motiv arkadijske mistike, mogao bi se nalaziti i u samom imenu Zagreb. Budući se u mnogim našim krajevima grob, ili groblje, izgovara 'greb' tj. 'greblje', tako se kao savim logična nameće pomisao da je ime Zagreb moglo nastati od imenice 'grob'. Međutim, prijedlog 'Za' u složenici 'Za'+'greb', kao šira zamjena sufiksa 'ić' (u smislu - ići negdje), mogla bi otkrivati drevnu tradiciju po kojoj je nekada davno, na mjestu koje danas prekriva Zagreb, postojao grob kao ritualno mjesto na koje se hodočastilo i iz najudaljenijih krajeva. Pritom je manje vjerojatno da je to bio stvaran grob u kojega je bila pokopana neka važna povijesna osoba, već da je ovdje bilo 'sveto tlo' koje je tako bilo označeno zbog značenje kojega grob kao simbol nosi još od prastarih vremena. Od samog osvita čovječanstva grob je bio simbolom prijelaza, ponovnog rođenja ili uskrsnuća - vratima prema novom životu.

 

Nadgrobni spomenik u arkadama na Mirogoju, Zagreb


Simbolika groba i Grala duboko u svojoj pozadini su istovjetni, a povezani su arhetipom majke koja rađa i uvodi u novi život. Međutim, to je i arhetip plodnosti, blagostanja i utjehe, a u svojem izvorištu sva su ova značenja ukorijenjena u istom - ženskom principu - koji je, tvrdi Margaret Starbird, bio temelj krivovjerja o Svetom gralu.

 

Grob kao Gral i majka, arkade na Mirogoju, Zagreb


Uostalm, postoji još mnogo referenci koje Zagreb povezuju sa Svetim gralom. Prema knjizi 'Sveta krv, sveti gral' - kroničari dobrog kralja Renea zapisali su kako je on posjedovao veličanstveni pehar od crvenog kamena za kojega je tvrdio kako je to sam Sveti gral, a na njemu se nalazio zagonetni natpis koji preveden glasi:

 

'Tko dobro pije, vidjeti će Boga.

Tko naiskap pije, vidjeti će Boga i Magdalenu.'


Zanimljivo - prema najpoznatijoj legendi o postanku imena Zagreb, legendi o vrelu Manduševcu - upravo se to dogodilo neznanom junaku koji je osjetio: 'blaženstvo nikad veće' kada ga je od smrtne žeđi spasila lijepa Manda čije je ime, uostalom, naš domaći oblik imena Magdalena.


Međutim, odgovore na pitanja poput: pripada li ova poznata zagrebačka legenda među one koje, kao izvor, na svijetlo dana donose preživjele ostatke gralskog krivovjerja, kao i - je li lijepa Manda iz te legende prikriveni prikaz evanđeoske Marije Magdalene - pročitajte u slijedećem članku. Pod radnim naslovom 'Kći Lotršćaka - dekodiranje Zagorkinog koda', osim što ćemo se baviti značenjem Zagreba kao 'svetog mjesta' označenog grobom, saznati ćemo nešto više o 'Magdaleninom naslijeđu' koje je u prikrivenom obliku snažno prisutno u kolektivnoj podsvijesti Zagrepčana.

student financial help center