Neven Iveta: Zagreb - Sveti grad, Sveti hram (I. Dio)

Napisao  Pročitano 7155 puta

Dok svaki grad na ovom svijetu ima svoju materijalnu i duhovnu razinu postojanja, Zagreb živi i onom trećom - transcedentnom razinom, koja u svijetu nematerijalnog i duhovnog funkcionira kao veliki ezoterični hram otvoren suptilnim utjecajima Univerzuma.

 

Iako se Zagreb na prvi pogled ne razlikuje mnogo od sličnih europskih gradova, svatko tko je ikada prolazio njegovim ulicama posvjedočiti će tu određenu lakoću s kojom Zagreb kao organizam ostvaruje emocionalni odnos s onim unutarnjim u čovjeku. Bilo da se radi o njegovom stanovniku, turistu ili putniku prolazniku - svatko Zagreb može doživjeti onom vrstom osjećaja koji se barem jednim svojim dijelom otima razumskom objašnjenju što samo po sebi grad definira mističnim.

Međutim, postavlja se pitanje - u čemu je ta bitna razlika između nekog grada čiji šarm proizlazi iz uobičajenih povijesnih, arhitektonskih ili čak klimatskih specifičnosti, i grada kao što je Zagreb čija kristalna rešetka ulica, kada se apstrahira vreva, vibrira onom vrstom unutarnjeg sklada i produhovljene tišine koja je inače karakteristična za gotičke hramove i katedrale? Kao da je neka tajanstvena i zagonetna sila rukovodila razvojem Zagreba - rasporedila je pojedina mjesta poput spomenika, parkova, trgova i ulica na način da kada se njihovi položaji na planu grada povežu linijama (Sl. 1 i 2) iz naizgled kaotičnog rasporeda ulica počinju izranjati pravilne geometrijske strukture nalik simbolima koji transcedentnu razinu grada Zagreba tada čine i vidljivom.

Sl. 1 - Satelitska snimka Zagreba
Sl. 2 - Geometrijske strukture nad Zagrebačkim ulicama

Iako se ovakvo što može činiti besmislenim i apsurdnim jer postoje brojne teorije koje ovakve ili slične pojave u gradovima objašnjavaju pukim slučajem, vidjeti ćemo (naročito u drugom dijelu teksta) da zbog duboke prikrivene simbolike koja osim samih linija povezuje neka specifična mjesta u gradu, Zagreb funkcionira poput drevnih hramova na otvorenom, koji su zbog gotovo savršene orijentacije prema stožernim točkama u prostoru bili otvoreni za suptilne energije koji dolaze iz Univerzuma. Međutim, kako je ova izuzetno zanimljiva materija čak i u osnovnim aspektima više nego opširna, odlučio sam članak na ovu temu razdvojiti u dva dijela, s time da ću kompletnu priču o simbolima skrivenima među Zagrebačkim ulicama sa svim pripadajućim detaljima objaviti u svojoj budućoj knjizi radnog naslova „Vodič kroz mistični Zagreb“.

Arhetip trojstva

Da Zagreb funkcionira poput ogromnog simbola koji u sebi krije arhetip primjetio je još ranije slovenski umjetnik i geomant Marko Pogačnik. Kada je 2004. godine taj umjetnik u Zagrebu postavljao svoju litopunkturnu instalaciju, u teorijskoj potki tog znanstveno umjetničkog projekta ustvrdio je kako Zagreb duboko u svojem biću posjeduje arhetip trojstva. Tvrdeći kako je on vidljiv u tri kule na Zagrebačkom grbu, ustvrdio je kako se isti taj arhetip trojstva očituje i u tri posebna objekta u gradu koje međusobno povezuje autorstvo istaknutog hrvatskog umjetnika Ivana Meštrovića. Budući je Ivan Meštrović, kao uostalom i brojni graditelji Zagreba, bio mason i mistik, ova konstatacija Marka Pogačnika razigrala je maštu brojnih ezoteriji sklonih Zagrepčana.

Sl. 3 - Meštrovićevo trojstvo

I zaista, ako bolje pogledamo satelitsku snimku grada (Sl 3) na kojoj su crvenim točkama označena ta tri posebna mjesta u gradu (pri čemu je točka br 1 - Zdenac života kod HNK, točka br 2 - spomenik Josipu Jurju Strossmayeru, a točka br 3 - Dom hrvatskih likovnih umjetnika poznatiji pod imenom Džamija) primijetiti ćemo da se te tri točke nalaze točno na vrhovima triju pravaca koji se sjeverno od rijeke Save tendenciozno sužavaju prema nekoj zajedničkoj ali nevidljivoj točki negdje u podsljemenskoj zoni Zagreba. Međutim, ta tri pravca, koji su u stvarnosti Savska cesta na zapadu, Središnja gradska os u sredini, te Avenija Marina Držića na istoku, zajedno sa Meštrovićevim objektima na svojim vrhovima, nad Zagrebom ocrtavaju ogroman ideogram koji izgledom neodoljivo podsjeća na drevni keltski simbol poznatiji pod imenom Arwen (Sl. 4).

Sl. 4 - Arwen nad Zagrebom

Drevni keltski simbol Arwen, osim što zbog tri linije i tri točke artikulira arhetip vezan uz broj tri, u keltskoj tradiciji on označava i ravnotežu muških i ženskih energija koje vladaju Univerzumom, što na transcedentnoj i metafizičkoj razini grada Zagreba doprinosi atmosferi stabilnosti koja je neophodna za neometan razvoj svakog duhovnog bića.

Zdenac života - J.J. Strossmayer - Dom likovnih umjetnika "Džamija"

Međutim, ogroman simbol Arwen koji se otkriva u tlocrtu Zagreba samo je jedan u čitavom nizu simbola koji se, vidjet ćemo, skrivaju u kristalnoj rešetci njegovih ulica. Već slijedeći simbol pronaći ćemo ako tri ranije spomenuta pravca produljimo prema njihovoj zajedničkoj točki susreta.  Kako bi se očekivalo da će se ta točka, kao stvar slučajnosti, nalaziti na nekoj livadi ili u šumi ispod Medvednice, iznenađenje postaje veće kada se na Google Earthu otkrije da se ti pravci sijeku točno iznad krova jedne sasvim posebne crkve. Slučajno ili ne, ali crkva svetog Ivana Krstitelja na Novoj Vesi iznad koje se sijeku pravci nalazi se na lokaciji na kojoj je u 12. stoljeću nalazio templarski samostan.

Sl. 5

Međutim, osim mistike koju ovaj zagonetni viteško crkveni red sam po sebi unosi u ovu našu priču, ako bolje pogledamo gornju sliku (Sl. 5) koja ilustrira susret zagonetnih pravaca točno iznad krova crkve, vidjeti ćemo da ona podsjeća na još jedan simbol, ovaj puta alkemijski simbol za srebro, što u cijelu ovu priču uvodi novu arhetipsku predodžbu.

Sl.6

Baš kao što keltski simbol Arwen nad grad sliježe utjecaj ravnoteže, alkemijski simbol za srebro (Sl. 6), kojega alkemičari zovu još i mjesečevim ili Dijaninim metalom, nad crkvu svetog Ivana Krstitelja spušta suptilne utjecaje mjeseca, koji nad sjeverni dio Zagreba donose diskretnu prevagu ženskog principa. Međutim, postavlja se pitanje jesu li templari, koji su u 12. stoljeću na ovoj lokaciji izgradili samostan, bili svjesni svih specifičnosti ovog mjesta? Budući postoje predaje koje govore da je ovaj mistični srednjovjekovni red bio čuvar tajnih geomantijskih znanja po kojima su itekako trebali biti sposobni prepoznati suptilne energije u krajoliku, moguće je da ova točka na Zemlji zaista posjeduje neku tajanstvenu energiju koja je kroz povijest upravljala razvojem Zagreba na način da je privukla gore opisane smjerove točno prema sebi. S druge strane, zbog predaja po kojima su templari svoja zabranjena znanja ostavljali u nasljedstvo nekim ezoterijskim krugovima iz kojih su proizašla brojna tajna društva, moguće je da je neko od tih društava kroz sva ova stoljeća ostalo djelovati i u Zagrebu, pri čemu su simboli koji se otkrivaju na planu grada mogući rezultat prikrivenog utjecaja istih u smislu implementacije njihovog znakovlja u urbani krajolik grada Zagreba. Kako na primjere takve prakse nailazimo i u Parizu, Londonu ili Washingtonu, razmišljanja u tom smjeru sasvim su opravdana i logična. No kako bi skretanje teme u ovom smjeru zahtijevalo previše prostora, s time ću se detaljnije pozabaviti u svojoj budućoj knjizi.

Crkva sv. Ivana Krstitelja

Ipak, ilustracije radi, obratimo pozornost na samo jednu od mnogih pojedinosti koje ukazuju na prikrivenu povezanost tajnih bratstava i njihovih simbola implementiranih u gradsko znakovlje. Tako Ivan pl. Bojničić, koji je bio autor Zagrebačkog grba, bio je između ostalog i mason, a masonsko bratstvo prema predaji slovi kao jedno od nasljednika mnogih ezoterijskih templarskih, tako i alkemijskih znanja. Sad, osim što je Ivan pl. Bojničić u grbu Zagreba ostavio od ranije prisutan arhetip trojstva vidljiv u tri kule, upravo je on bio taj koji je inaugurirao boju grada na grbu kao srebrnu, pri čemu se samo po sebi postavlja pitanje - radi li se i ovdje o asocijaciji na alkemijsko srebro, koje bi Zagreb, u tom slučaju, obojalo mjesečevim, tj. Dijaninim, dakle - ženskim suptilnim šarmom i utjecajem? Slično tome: dojam Zagreba kao bijelog grada (beli Zagreb grad) također sadrži u sebi prikrivenu asocijaciju na boju koja u heraldici označava srebro ali i ženski aspekt.

Srebrni grad na grbu Zagreba

Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni

Međutim, da bi se osjetilo suptilno djelovanje u parku crkve sv. Ivana krstitelja ne mora se posjedovati nikakvo posebno tajno znanje. Dovoljno je doći na Novu Ves i kratko odmoriti na klupi u dvorištu crkve i pružiti će vam se mogućnost da osjetite mnoge posebnosti ovog zagonetnog, skrovitog i svetog mjesta.

Mistična atmosfera u parku crkve sv. Ivana Krstitelja

No ako ipak želite doživjeti nešto mističnije - na mjestu u dvorištu gdje se nalazi naizgled odbačeno kamenje (Sl. 7) stanite usmjereni točno prema jugu, tj. u smjeru Središnje gradske osi, dok ruke raširite prema smjerovima Savske ulice i Avenije M. Držića. Ostanete li tako trenutak - dva, moguće je da ćete osjetiti kako polako prelazite u onu transcedentnu dimenziju grada Zagreba i kako Duh grada nadolazi u susret vašim otvorenim rukama, pri čemu ćete u trenutku mistčnog zagrljaja doživjeti očaravajući osjećaj jedinstva sa cijelim gradom. Ostanete li u tom iskustvu još neko vrijeme – otvoriti će vam se još jedna dimenzija one biblijske izreke: "Kamen koji odbaciše graditelj postade kamen zaglavni".

Sl. 7 - Naizgled odbačeno kamenje

Naime, naizgled odbačeno kamenje u dvorištu crkve na Novoj Vesi izloženi su ostatci starije, templarske, crkve čiji je titular bio sveti Zaharija, otac Ivana Krstitelja. Kako je on prvi svetac u Novom Zavjetu kojemu se obratio Bog i to na mjestu gdje po naravi On i pripada - u Hramu (Solomonovom), tako je sveti Zaharija postao sinonim za Hram te ga se kroz ikonografiju često prikazivalo i povezivalo s Hramom. Sad, ako se bolje pogleda situacija na satelitskoj snimci ispod (Sl. 8), onda se može uočiti kako se dvorište crkve svetog Ivana Krstitelja, zajedno sa naizgled odbačenim kamenje iz crkve svetog Zaharije, nalazi baš na vrhu zagonetne strukture koja u obliku trokuta uokviruje uži centar Zagreba, zbog čega se naizgled odbačeno kamenje najednom pretvara u ključni (zaglavni) kamen ove trokutaste strukture koja podsjeća na tlocrt ogromnog hrama na otvorenom.

Sl. 8

Međutim, ovdje priči o zagonetnim simbolima koji se otkrivaju na planu grada niti izbliza nije kraj. Naime, kao što se vidi na slici iznad, unutar velikog trokuta koji uokviruje centar grada, određen sa nekoliko točaka u gradu, koči se ogroman i pravilno orijentiran simbol križa koji svojom orijetacijom i aktivnom simbolikom uspostavlja sveprožimajući odnos grada sa beskonačnim nebom. Zbog svega ovdje navedenog, kao i mnogih drugih neobičnih pojedinosti o kojima ćemo više saznati u drugom dijelu ovog teksta, Zagreb transcedentira u ogroman hram pod vedrim nebom koji svoje stanovnike otvara i povezuje sa suptilnim utjecajima Univerzuma.

student financial help center