Neven Iveta: Simboli božanskog podrijetla grada Zagreba

Napisao  Pročitano 4624 puta

Iako simboli grada Zagreba kao što su to njegov grb, njegovi spomenici ili mitovi, naizgled svaki za sebe pričaju neku svoju, međusobno nepovezanu, priču - arhetipske slike u njima funkcioniraju kao ključ za razumijevanje njegove skrivene povijesti.

 

Svaki simbol, od najjednostavnijih poput križića ili kruga, pa do složenih sustava simbola kao što to su to grbovi, spomenici ili mitovi, imaju svoj vanjski i unutarnji sadržaj. Dok vanjski sadržaj svakom simbolu daje njegovu materijalnu osnovu, unutarnji sadržaj predstavlja arhetip koji svakom simbolu daje njegov autentični duhovni smisao. Budući je arhetip kao mentalni obrazac nastajao tisućljetnim taloženjem kolektivnog iskustva, tako svaki simbol predstavlja potencijalni autentični ostatak neke drevne duhovnosti. Iako simboli grada Zagreba, kao što su to njegov grb, njegovi spomenici ili mitovi, naizgled svaki za sebe pričaju neku svoju, međusobno nepovezanu, priču - arhetipske slike u njima funkcioniraju kao ključ za razumijevanje njegove skrivene povijesti.

Prvi simbol s kojem ćemo se, u tom smislu, pozabaviti u ovom tekstu jedan je od onih spomenika koji su kao ikona duboko usađeni u kolektivnu podsvijest svakog rođenog Zagrepčanina. Kamenita vrata drevan su fortifikacijski objekt, kula, koja je pretvorena u spomenik nulte kategorije. Iako je meta brojnih turističkih razgleda, Kamenita vrata istovremeno su jedan od najmističnijih svetišta u gradu. Uz ovaj spomenik - svetište veže se i jedna od zagonetnih legendi po kojoj je u zgarištu nakon požara u kuli pronađena neoštećena slika Majke Božje. Kako su joj Zagrepčani odmah pripisali iscjeliteljske moći, u mračnom prolazu kule podignuta je zavjetna kapelica u kojoj se štuje slika Majke Božje od Kamenitih vrata, dok je početkom devedesetih ova svetica postala zaštitnicom grada Zagreba.

Mistično svetište Majke Božje od Kamenitih vrata

Međutim, govoreći jezikom simbola, za kojega je Mircea Eliade (američki povjesničar kultura rumunjskog podrijetla) rekao kako prethodi jeziku i diskurzivnom umu te je kao takav sposoban prodrijeti u njihova arhetipska značenja - Kamenita vrata su kula, a Rječnik simbola za kulu kaže kako taj simbol "doziva u pamet Babilon, vrata nebeska, gdje je cilj bio rekonstruirati prvotnu os i po njoj se uspeti do boravišta bogova".

Kula Kamenitih vrata kao os svijeta (axis mundi)

I zaista, ako bolje promotrimo ovaj spomenik - kulu, iza uobičajenog emocionalnog doživljaja doista se skriva simbolika osi svijeta koja spaja nebo sa Zemljom. I dok se na vrhu krova, koji je u stvari piramida, nalazi Sunčev simbol koji podsjeća na zvijezdu, na dnu kule nalazi se mračan ulaz koji podsjeća na grotlo koje vodi u unutrašnjost Zemlje. U tom smislu, dublja simbolika ove kule zaista nosi simboliku sličnu Babilonskoj kuli, ali i simboliku piramide. Sve troje, naime, nosi u sebi arhetipsku sliku svete planine čija os (axis mundi) povezuje nebo i Zemlju.

Krov Kamnitih vrata kao piramida

Budući Sunce predstavlja muško metafizičko načelo, zbog čega su antropomorfna muška božanstva uvijek povezivala sa nebom, svijetlom i Suncem, unutrašnjost Zemlje oduvijek je bila pod utjecajem ženskog principa zbog čega se Zemlja doživljavala kao Majka (Magna Mater). Slučajno ili ne, upravo mračno grotlo na dnu Kamenitih vrata vodi u jedan od najmističnijih hramova koji su posvećeni Majci Božjoj, za koju su tradicionalni Zagrepčani oduvijek bili snažno emotivno vezani.

Mistična atmosfera u svetištu

Međutim, ta povezanost Zagrepčana sa Majkom Božjom, koja se očituje i u zagrebačkoj katedrali koja je kao prvostolnica posvećena ovoj svetici, toliko je duboka i arhetipska da vjerojatno seže u vremena davno prije dolaska kršćanstva na ove prostore. Baš kao što Louis Charpentuer u svojoj knjizi "Tajne katedrale u Chartresu" piše kako su brežuljci na kojima su u Francuskoj u srednjem vijeku bile građene katedrale posvećene Gospi, i prije dolaska kršćanstva bili svetišta posvećena crnim božicama poput Izide, tako postoje snažne indicije da su i drevni Zagrepčani štovali slično, ili čak isto, žensko božanstvo povezano sa tamnim svijetom podzemlja.

U tom smislu, legende o zloj Crnoj kraljici, koja je kao simbol također sastavni dio Zagrebačkog identiteta, skrivaju zanimljive arhetipske slike. Iako postoje mišljenja kako se radi o nekoj povijesnoj osobi poput Barbare Celjske, vjerojatnije je da se radi o preživjelim ostatcima kulta kojega Zagrepčani i danas podsvjesno štuju u liku svete Marije kao Isusove Majke. Međutim, osim samih legendi, uspomena na Crnu kraljicu sačuvana je u potoku Črnomercu (Črna Mara), u izvoru Kraljičin zdenac, ali i u poznatoj dječjoj igri "Crna kraljica 123". 

Crna kraljica. Izvor: Čarobna šuma

Kako se iz sadržaja tih legendi može vidjeti da je Crna kraljica drevne Zagrepčane morila smrtnom žeđi, a svoje golemo blago, koje joj je darovao sam sotona, sebično zakopala u zemlju negdje pokraj Medvedgrada, i kojega dan - danas čuvaju zmije, može se razaznati da je taj kult bio vezan uz plodnost, tj. Prirodu, koja je bila nepredvidiva i često uzrokovale glad, a možda čak i pomor. Međutim, crna boja koja se veže uz nju, ali i njenog gavrana, iako se može povezati sa zlom, vjerojatnije je da se radi o boji koja označava jedan od tri lika jedne te iste, trojne, božice. Da su se u dubokoj prošlosti božice prikazivale trojnima svjedoči nam i moćna Hekata, a preživjele ostatke te tradicije i danas možemo vidjeti u kršćanskom kompromisu toj tradiciju, po kojemu se Majka Božja pokazuje u tri uloge: kao Djevica, Majka i Crna Madona.

Crna Madona, Nova Ves, Zagreb

Međutim, osim spomenutog, preživjeli ostatci kulta Crne kraljice vidljivi su i u grbu grada Zagreba, koji je jedna od najsnažnijih mentalnih slika Zagrebačkog identieta. Naime, budući je Crna kraljica izazivala strah zbog svoje nepredvidljive destruktivne ćudi, trebalo ju je pokušati udobrovoljiti i zauzdati njen bijes. Jedna od ideja kako bi se to efikasno moglo učiniti bila je da joj se pronađe partner koji je morao biti njenog božanskog podrijetla, i koji bi u taj brak unio više topline i svijetla.

Upravo u igri nebeskih tijela oko središnje kule na grbu grada Zagreba zrcali se jasna slika drevnog običaja hijerogamije, tj. vjenčanja bogova, kojom su drevni Zagrepčani pokušavali unijeti harmoniju u svoj grad.

Dok nam jedno od povijesnih imena za Zagreb, koji se u davna vremena zvao Soroga, otkriva Svaroga kao boga Sunca čiji je simbol na grbu prikazan zvijezdom, mladi mjesec, kao čest simbol ženskih božanstava (pa tako i Marije Isusove Majke), predstavlja upravo Crnu kraljicu. Međutim, u dinamičnoj igri zvijezde i mladog mjeseca otkriva se i ostatak samog rituala, a koji je preživio u obliku legende o postanku grada Zagreba (legenda o Manduševcu) po kojoj je lijepa djevojka Manda od smrtne žeđi spasila neznanog junaka. Međutim, geometrijski simbol trokuta iznad središnje kule na grbu, kojega heraldika tumači kao krovište, a jezik simbola i arhetipova u njemu vidi stiliziranu zraku nebeskog utjecaja, govori nam, pak, o drevnoj tradiciji osnivanja svetih gradova.

Naime, ono što je karakteriziralo svete gradove arhajskoga doba bio je obrazac po kojima su se oni ritualno osnivali. Mentalna slika svetog grada uvijek je os svijeta kao njegovo simboličko središte, koja kao vertikalna os ostvaruje kontakt neba sa Zemljom. Istu takvu mentalnu sliku nalazimo npr. u Visokom (BiH) u čijem se samom imenu zrcali arhetip osi svijeta.  Drevan grad Visoko nalazi se na vrhu svete planine - piramide, pri čemu su temelji planine premreženi drevnim hodnicima u kojima, kao u utrobi Majke Zemlje, vladaju čudesni mikroklimatski uvjeti - svjež zrak, vlaga, ljekovita radioaktivna zračenja, itd.

Sveta planina - piramida iznad Visokog
Tuneli ispod Visokog

Baš kao što se Babilon nazivao "Vratima apsua" (apsu je označavao kaos), a stijena na kojoj je izgrađen Jeruzalem duboko je prodirala u podzemne vode "tehom" (koji je bio hebrejski ekvivalent "apsua"), tako je i drevni Zagreb bio izgrađen na stijeni u obliku dva brežuljka koji su ispod zemlje premrežen tunelima koji i danas povezuju razne dijelove grada. Iako je o njima pisala Marija Jurić Zagorka, a o njima postoje i brojne urbane legende, službeni Zagreb, ali i Kaptol, o njihovom postojanju zagonetno, ali i znakovito, šuti.

Uspomena na ulaz u podzemlje ispod Zagreba, koje je moglo biti kultno mjesto u kojemu se štovalo božanstvo poput Crne kraljice, i danas u obliku mentalne slike postoji na Zagrebačkom grbu, a očituje se u slici mističnih vrata duboko ispod središnje kule koja, kao os svijeta, ostvaruje vezu neba sa Zemljom.

Grb grada Zagreba. Mistični ulaz ispod grada

Međutim, osim sličnosti sa svetim gradovima Babilonom i Jeruzalemom, možda  ipak najupečatljivijau sličnost možemo pronaći u paraleli Zagrebačkih simbola  i simbola svetog grada Rima. Naime, najstariji dio grada Rima, koji se zvao Roma quadrata, bio je kvadratna struktura ograđena svetim zidovima (pomerium). Unutar tih zidina, osim sedam povijesnih brežuljaka, nalazio se i ulaz u podzemni svijet božice Cerere koji se nazivao Mundus.

Roma quadrata. Izvor: internet

Iz nekog razloga, kada su u drugom stoljeću prije Krista Rimske legije pri svom pohodu na keltsku Segesticu (Sisak) prolazile ispod Griča i Kaptola, rimljani su mjestu koje se tamo nalazilo nadjenuli ime upravo Quadrat (da se Zagreb za vrijeme vladavine Rima zvao Quadrat spominju Emilij Laszowski, ali i Ivan Belostenac). Budući postoje predaje da su Slaveni, u stoljeću sedmom, ispod današnjeg Kaptola naišli na naselje ograđeno grabom i zidom, iz čega su se razvile teorije da je složenica "Za - greb" dolazi upravo od naselja za tim zidom, sasvim je moguće da su Rimljani u tom zidu prepoznali istu funkciju koju su u Rimu imali "pomerium" kao zidovi koji su sveti Roma quadrata dijelili od ostalog svijeta. Zanimljivo je da se na starijim prikazima grbova Zagreba  jasno vide zidovi koji ograđuju širi prostor oko grada.

Grb Zagreba. Zidovi poput rimskih pomerius

Pošto su Rimljani svoj ulaz u svijet podzemlja nazivali Mundus, sasvim je moguće da su isti naziv za ulaz u podzemlje ispod svog grada prihvatili i Zagrepčani, pri čemu je ime Mundus vremenom iskvareno u Mandus, od kojega je napokon nastalo Manduševac kao ime gradskog zdenca. Međutim, na neki posredan način tu teoriju podržava i najstariji pisani dokument koji spominje ime Zagreb - Felicijanova isprava. Naime, iz teksta koji navodi kako je kralj sv. Ladislav utemeljio biskupiju u Zagrebu upravo iz razloga što je građane bludnja idolopoklonstva udaljila od štovanja Boga, može se iščitati kako je kler, vidjevši da drevnim Zagrebom vlada moćan kult Crne kraljice, preselio biskupiju iz Siska u Zagreb, pri čemu su na mjestu ulaza u podzemne hramove podigli katedralu. U nadi da će drevni Zagrepčani kult za kojega su bili emotivno vezani zamijeniti novim, novo podignutu katedralu posvetili su Marijinom uznesenju.

Međutim, priča o uspomenama na Zagreb kao grad - svetište, koji po svojoj mističnoj povijesti ne zaostaje za gradovima poput Babilona, Jeruzalema ili Rima, ne završava na ovome. Već u slijedećem tekstu baviti ćemo se tajnom svete geometrije Zagrebačkih ulica koje u svojoj kristalnoj rešetci kriju hram dostojanstvenog mira i tišine koji je za užurbanog čovjeka današnjice gotovo nevidljiv.

student financial help center