Jeffrey Grupp: Prirodna ekstaza i mračna ekstaza

Napisao  Pročitano 5721 puta

Ljudi su neprekidno izloženi uređenim i ravnim oblicima i nebiološkim strukturama u našem civiliziranom gradskom životu, ali ljudski um nije stvoren da bude okružen tim euklidskim geometrijskim oblicima.



Ljudska svijest stvorena je da bude okružena i uronjena u fraktalne i psihodelične geometrije bioloških oblika kaleidoskopa organske Zemlje

Specijalno za Svjetlost piše: Jeffrey Grupp

Psihodelična priroda i svijet strojeva

Iako to više nije općepoznato, urođena i prava priroda ljudskog bića je da bude u duhovnoj ekstazi. Suvremenim je ljudima, međutim, u civilizaciji danas to velikim dijelom onemogućeno. Razlog je taj što ljudska svijest nije okružena prirodnim oblicima (šume, pustinje, potoci, vjetar itd.), ali i zato što je svijest gotovo svakog modernog čovjeka na planetu Zemlji uronjena u beživotan strojni svijet buke, ulica, užurbanosti, kapitala, masovnih medija i sl. koji deformiraju ljudsku svijest više nego što to obično mislimo.

Ljudi su neprekidno izloženi uređenim i ravnim oblicima i nebiološkim strukturama u našem civiliziranom gradskom životu, ali ljudski um nije stvoren da bude okružen tim euklidskim geometrijskim oblicima. Ljudska svijest stvorena je da bude okružena i uronjena u fraktalne i psihodelične geometrije bioloških oblika kaleidoskopa organske Zemlje. Možda se čini bezopasnim odvojiti ljude od psihodelične geometrije biološke vitalističke prirode i staviti ih u neorganske gradove, ali takva promjena ustvari podrazumijeva veliku štetnost za svijest, što dokazuje radikalna razlika između, na primjer, prerijskih Indijanaca iz Sjedinjenih Država  (posebno prije Ranjenog Koljena) i suvremenog civiliziranog čovjeka. Civilizirani čovjek živi život ovisnosti i straha (televizija, junk-food, apatija, banalan posao, alkohol, svakodnevna stanja straha, financijske brige, orvelovski strahovi zbog neviđenih terorista o kojima se govori u masovnim medijima, fascinacija masovnim ratovanjem, itd.), ali Indijanac za njih nije znao i nije ih razumio. Svijest Indijanca bila je potpuno drukčija od civilizirane svijesti. U civiliziranoj svijesti javlja se ono što ćemo zvati mračnom ekstazom, a u indijanskoj svijesti duhovna ili psihodelična ekstaza.

Vaša subjektivna svijest uključuje nekoliko glavnih sastavnih elemenata, od kojih su tri - osjećaji, verbalne misli i slikovne misli. Svi oni imaju psihodelični i mistični aspekt, ovisno o tome koliko su duboko u vašoj svijesti (što su dublji, to su psihodeličniji i mističniji). To se može provjeriti detaljnom introspektivnom analizom. K tomu, šume, pustinje, potoci, oluje s grmljavinom i močvare djeluju psihodelično. Biljke iz prirode psihodelični su umjetnički projekti, tako reći – fraktalne su i predstavljaju divlje kaleidoskopske sanjarske oblike, isprepletene i međusobno povezane u biosferi. Amorfni oblaci, fraktalne cvjetne strukture, prugaste pčele koje zuje, unutarnji osjećaji koji struje kroz nas, bodljavi ježinci i kaktusi, sanjarske plutajuće ribe, blatne močvare ispunjene sluzavim oblicima života – sve je to psihodelija: superbiološki oblici umjetnosti koji se mogu vidjeti u našoj svijesti i snovima, i koji se vide izvan nas u psihodeličnoj biosferi (kako kažu majstori tarota, 'kako unutra, tako vani').

Sada sve to usporedite s nefraktalnim, anorganskim euklidskim strukturama postmoderne civilizacije. Stvar je u tome da je sama priroda domena mistične, duhovne i psihodelične ekstaze koja služi da u ljudskoj svijesti katalizira spoznaju da postoji sveprisutno polje nefizičke energije i matematičke inteligencije koje je u svemu i izvor je svega. To je razlog zašto su Indijanci, poput raznih prerijskih Indijanaca (Lakota i drugi), tako okruženi psihodeličnom ekosferom, bili (i u manjoj mjeri još su i danas) toliko intenzivno spiritualizirani. U njihovim uobičajenim razgovorima nije bilo tema poput šopinga, televizije, ovisnosti, masovnog ratovanja, brige oko plaćanja računa ili poreza, laži političara i tome sličnog. Umjesto toga, govorili su o tome tko je u skupini nedavno imao viziju, ili duhovni proboj (vrhunac) i tako dalje. Spiritualizacija je bila, au manjoj mjeri je to i danas, temelj kulture Indijanaca. Imajte pritom na umu da je indijanska kultura uključivala potpunu saživljenost s psihodelijom prirode, za svakog pojedinca u toj kulturi, od rođenja do smrti. Takva duhovna kataliza je funkcija prirode, pa ako se od nje odvojite nikada nećete saznati pravu svrhu onoga što vaš život zapravo jest (a to je ekstaza opijenosti Bogom).

Kao kontrast bogatoj psihodeliji prirode, oblici civilizacije su, na primjer, neboderi, kutija žitarica za doručak, automobil, televizor itd. To su strukture «kutije», da se tako izrazim, lišene biološke psihodelije. Postoji prava divljina i duševnost u šarenilu livade pune cvijeća, u krvavom neredu životinja koje jedu jedna drugu, kukcima koji bruje, sokolima koji se obrušavaju, aligatorima koji škljocaju čeljustima ili raznolikim oblicima i bodljikavim spiralnim cvjetovima koji su posvuda. Postoji divlji mir u fraktalnoj psihodeliji prirode. Civilizirani oblici nemaju nikakvu divljinu, ne pružaju nikakvu katalizu za unutarnji mistični ili psihodelični mir i zato vode do unutarnje praznine i konfuzije.

Kako bismo to ilustrirali, zamislite da sjedite u tihoj sobi, zureći u prazan bijeli zid sat vremena. Zamislite stanje svoje svijesti poslije toga. Ako ne znate kako vježbati meditaciju koja bi vam omogućila unutarnju ispunjenost tijekom tog groznog sata vaša bi dosada bila toliko ekstremna da biste se vjerojatno osjećali kao na mučenju. Sada, nasuprot tome, zamislite da sat vremena sjedite u šumi, gledajući ravno u labirint stabala, osluškujući vjetar i ptice, osjećajući visoku energiju biološkog života koji vas sa svih strana okružuje. Ne samo da bi se vaša svijest kretala u suprotnom smjeru u odnosu na eksperiment s praznim bijelim zidom nego biste, osim toga, u scenariju sa šumom gotovo sigurno doživjeli neku razinu osjetnog unutarnjeg odmora i duhovnog uvida tijekom tog sata.

Poput prirode, svijest se sastoji od psihodelije. Teksture naših misli i osjećaja, naših snova, vizualizacija misli i strasti nalik su kaleidoskopu struktura ekosfere. Svijest se ne sastoji od entiteta sličnih blokovima, poput postmodernog nebodera ili 'kutijaste' televizije. Umjesto toga, svijest se sastoji od divljeg mira koji je analogan psihodeličnim oblicima prirode. U to se možete uvjeriti tako da zatvorite oči i gledate i osjećate sadržaje vlastite svijesti.

Teoekologija: mistična reakcija

Teo znači Bog, Božji, od Boga, ili na Božju sliku, a ekologija je riječ koja predstavlja ekosferu u kojoj svi živimo. Stoga je teoekologija teza da je ekosfera Bogom ispunjena inteligentno dizajnirana natprirodna zona, i ako ju ljudi budu doživljavali takvu kakva je doživjet će mističan raspad svoje obične ego-razine svijesti (onoga što možemo nazvati 'svijest straha i želja'). Teoekologiju predstavlja ova jednadžba:

Svjesno opažanje + psihodelična priroda = mistična ekstaza

Drugim riječima, svjesno opažanje psihodeličnih oblika prirode u svijesti dovodi do reakcije duhovne ekstaze. Neke umjetnosti također mogu odgovarajuće katalizirati svjesnost u duhovnu ekstazu. Reakcija opisana u ovoj jednadžbi ono je što zovem teoekologija, što je možda najsofisticiranija od svih filozofija pokreta za okoliš i ekologije.
Zanimljivo, ekstaza teoekologije najčešće uključuje dva shvaćanja:

(1) Prirodni oblici nisu zaista tu (nisu toliko stvarni kao što je osoba ranije vjerovala).

(2) Postoji duhovna sila koja je u svemu, tvorac je svega.

Osoba otkriva da je natprirodna sila spomenuta pod (2) radosna, matematička, neopisiva energija čestica-svjetlosti, u nedostatku boljih riječi. Može je se vidjeti i osjetiti posvuda, kako tvori pravu prirodu postojanja, i osjeća se da je daleko stvarnija i važnija od opipljive materije. Ne postoji materija koja je potpuno stvarna: ona je, u najboljem slučaju, polustvarna, što znači da je u mističnom teoekološkom iskustvu, psihodelični oblici prirode umu izgledaju poput maglice: psihodelični oblici prirode su neopipljive, polustvarne magličaste mrlje podstvarnosti. Drugim riječima, iz mistične perspektive, materija (posebno trodimenzionalna voluminozna materija) jest magija: nešto za što nema objašnjenja (znanstvenog ili bilo kakvog drugog) i koja nas zapanjuje i ispunjava divljenjem svojom zagonetnošću, mirnoćom, intenzitetom energije i dubokim smislom. U teoekološkoj svijesti materija je poput oblaka: ima volumen, čini se čvrstom, ali nije zaista tvarna, nije stvarno tamo kako to obično vjerujemo, rezultat je privida, kao kada vjerujete da je oblak koji vidite voluminozan trodimenzionalni objekt, a u stvarnosti je samo neopipljiva magla koja će promijeniti oblik i nestati vam pred očima. Čvrstoća i voluminozna 'materija' zapravo su oblaci energije čestica koje stvaraju privid i za koje pogrešno vjerujemo da su čvrsta materija.

Psihodelija svijesti i psihodelija prirode neopisive su: ne mogu se opisati riječima. Isto vrijedi za točke (čestice) kvantne energije. I slično, ako pokušamo opisati materijalni svijet riječima dolazimo samo do kontradikcija. Na primjer, pokušate li opisati svojstva materije – a to su čvrstoća, postojanost u vremenu, kretanje kroz prostor-vrijeme, prostorni volumen i tako dalje – otkrivamo da se mogu opisati samo kroz apsurde. Na primjer, kretanje se sastoji od nepokretnih trenutaka. Ako ispalite svijetleći metak kroz tamnu sobu, vidjet ćete liniju koja se proteže kroz sobu (koja postoji samo u vašem opažanju, ne u stvarnosti), ali ako imate kameru koja snima jako dobre fotografije i smanjuje količinu zamućenosti, snimit će sliku koja izgleda kao nepomičan metak. Ali ako imate kameru koja gotovo trenutno može snimiti fotografiju metak će izgledati nepomično. Dakle, metak koji se kreće sastoji se od nepokretnih trenutaka: kretanje je nepokretnost (kontradikcija!). Također, čvrsta materija sastoji se od točaka energije (kvantne čestice) koje nemaju veličinu ili površinu (nulti volumen), kao što nam je svjetski poznati fizičar profesor Gordon Kane sa Sveučilišta u Michiganu opisao u svojoj knjizi Supersymmetry (Supersimetrija) na stranici 21:

...istraživači su raznim sredstvima pokušali utvrditi postoje li u elektronima, kvarkovima, W bozonima i gluonima ikakvi dokazi strukture, no nisu pronašli ništa. Ti eksperimenti istraživali su možda 10.000 puta dublje nego što je u prošlosti bilo potrebno da se pronađe struktura. Ali elektroni i kvarkovi i dalje se ponašaju kao materijalne točke bez dijelova.

Kako opipljivost može nastati iz neopipljivosti? Prostornost od neprostornosti? Fizička površina od nikakve površine? Kako može volumen nastati od nultog volumena? To su kontradikcije, i zato se fizičko postojanje može opisati samo u kategorijama nemogućeg (kontradikcija), ali budući da kontradiktorni scenariji ne mogu postojati to pokazuje da fizičko postojanje nije tako stvarno kao što obično mislimo.

Indijanci

Da se vratimo na gornje točke (1) i (2), kako to da od svih primarnih spoznaja koje bi ljudi mogli imati tijekom mističnih iskustava širom svijeta i kroz povijest, baš te dvije filozofije – navedene pod (1) i (2) – preplavljuju svijest za vrijeme prirodnog misticizma (teoekologije)? Čini se da smo programirani upravo za duhovnu radost. Zamislite da živite kao Indijanci koji nisu znali kako je to kad se morate brinuti oko financijskih problema i plaćanja računa, koji se nisu morali brinuti oko toga da «postanu netko» tako što će diplomirati i stvarno se istaknuti u svom životopisu. Nisu morali ustajati rano ujutro i trčati u školu, na posao ili gdje već. Umjesto toga, bili su potpuno saživljeni s prirodom, često bez potrebe da ikamo žure, bez plitkih postignuća za koje pripadnici civilizacije smatraju da ih u životu moraju postići, i bez društvenog odobravanja ili traženja slave. To je razlog zašto su uobičajeni razgovori među Indijancima bili o tome tko je u grupi imao viziju, tko ide u potragu za vizijom, tko je imao mistični napredak, i tako dalje. Stanovnicima civilizacije, s druge strane, svakodnevni razgovori uglavnom su ispunjeni pričama o televizijskim emisijama, financijskim brigama, problemima s neposlušnom djecom jer smo saživljeni s masovnim medijima i slabo plaćenim poslovima koji su zamijenili našu saživljenost s psihodeličnom prirodom. Izgubili smo svoju dubokoumnost jer smo se odvojili od psihodelične prirode. Mističnu teoekologiju zamijenile su praznina i plitkost civiliziranog života. Više ne razumijemo spontani i urođeni prirodni misticizam, a teoekologiju gotovo nitko ne osjeća.

Ako je tako, onda bi se netko mogao zapitati što se događa s našom sviješću koja je sklona duhovnom i mističnom kada je, umjesto prirodom preplavljena nepsihodeličnim, kockastim i beživotnim oblicima civilizacije. Rezultat je ono što ja zovem mračna ekstaza: um + civilizacija = mračni misticizam (umjesto duhovnog misticizma).

Mračna ekstaza

Kockasti nepsihodelični oblici civilizacije uklanjaju divlji duhovni mir koji u sebi imamo i zamjenjuju ga konfuzijom i plitkošću ili nedostatkom ispunjenosti. Ta mračna ekstaza je sadomazohistički, anhedonički i nastrani duhovni užitak koji je rezultat zaokupljenosti nasiljem, televizijom, ovisnostima, despiritualiziranom plitkošću, apatijom, nesuosjećajnošću, nesposobnošću da se voli ili osjeća ljubav, da se osjeća radost, da se bude potpuno opušten i u miru sa samim sobom, opsjednutosti ratovanjem među ljudima (ratovanjem na mnogo različitih razina: zaraćenih nacija, posvađanih ljudi, općenite ljudske zlobe, itd.). Kao što sam već rekao, naša svijest stvorena je da se miješa s okolinom i postiže razine ekstaze, a ako čovjeka odvojite od psihodeličnog ekosustava (i, na primjer, stavite u civilizaciju), jednadžba teoekologije (duhovni um + ekosfera = duhovna ekstaza) postaje ozbiljno izobličena u sljedeću jednadžbu:

duhovni um + mehanosfera = mračna ekstaza

Važno je ne podcijeniti snagu i razinu mentalne deformiranosti koje uključuje ta jednadžba. Ta jednadžba opisuje gotovo svaku osobu na planetu Zemlji. Međutim, skoro nitko od njih nema pojma da su zarobljenici iskrivljenog mentaliteta u mehanosferi jer praktično svi ljudi žive u njoj, pa se to čini normalnim jer je to način života većine (spiritualizirani život, na primjer, zen redovnika ili Indijanaca civiliziranim ljudima zapravo izgleda abnormalan!).

Da budemo precizniji, mračna ekstaza je duhovnost Iluminata, i sila koja je, u manjoj mjeri, usađena ljudima, zbog koje ljudi imaju sposobnost da razviju duhovnu euforiju u prisutnosti duhovnih iskustava istinskog sadomazohizma, smrti i ubojstava, rata, bola i tako dalje. Duhovna euforija mračne ekstaze izaziva ovisnost, a potiču je umjetnički oblici u svijetu. To je suprotno iskustvo od onoga koje čovjek proživljava kada ga zvuk oceanskih valova uzdigne do duhovne radosti i lakoće; umjesto toga, spiritualizirana svijest miješa se s despiritualiziranim okolišem i stvara deformiranu svijest.

Razmotrimo sljedeći primjer kako bismo bolje shvatili koncept mračne ekstaze. Opće je poznato da serijski ubojice često govore da im rituali sakaćenja pružaju osjećaj fiziološke opijenosti ili euforije. To je krajnje neobično i snažno implicira da je takva vrsta ekstremnog sadomazohizma vrlo posebna za ljudsku svijest, budući da vrlo ograničen broj ponašanja i aktivnosti može izazvati pravu fiziološku opijenost (drugi primjeri su seksualni orgazam, trčanje na duge pruge ili ekstaza koja se postiže meditacijom), kao da su ljudi stvoreni za to, u nekoj mjeri. U suprotnom, zašto bi se to događalo? Mnogo je sličnih primjera, poput opsjednutosti ratom i ratnom tamom koju postižu neki vojnici, kao da se ratni događaji mogu nametnuti umu i izmijeniti ga u mračnu ekstazu.

Još jedan zanimljiv primjer nalazimo u profesionalnim sportovima. U Americi je poznato da ljudi dožive pravi nalet mahnitosti ili neku vrstu gubitka kontrole od ushićenosti kada vide kako nekog hokejaša ili igrača američkog nogometa udara drugi igrač. Neki bi razularenu reakciju gomile na udaranje igrača mogli smatrati osnovnim životinjskim ponašanjem koje se prirodno javlja usred «borbenog uzbuđenja», da se tako izrazimo, ili u zanosu navijanja za vlastiti tim. Ali svatko tko ovo čita a nekada je osjetio bilo kakvu navalu uzbuđenja zašto što je neki hokejaš ili nogometaš srušio drugog jasno zna da ako objektivno analizira osjećaje u trenutku udarca, to što je osjetio u tom trenutku specifičan je osjećaj ili navala uzbuđenja koja je pomalo drukčija nego kad, na primjer, igrač postigne gol ili uhvati dodanu loptu za polaganje. Jednostavnije rečeno, ako analizirate svoje osjećaje u trenutku polaganja i izjednačenja to nije potpuno isti osjećaj kao onaj kada ste vidjeli kako je jedan igrač srušio drugog: jedno je osjećaj pobjede, a drugo je osjećaj uzbuđenja zbog nasilja.

Kao dijete prisustvovao sam velikim utakmicama američkog nogometa desetke puta i sjećam se da sam primijetio kako su navijači najintenzivnije reagirali na najjače udarce, i iako je reakcija navijača na polaganje bila intenzivna takve reakcije bile su manje nabijene adrenalinom od onih krajnje nasilnih udaraca. Reakcije navijača na takve udarce bile su, kako ih pamtim, neka vrsta mahnitog užitka. Ako vrlo pažljivo razmislite o svemu tome, strahovito je zanimljivo primijetiti da od svih stvari u životu neke osobe koje bi mogle izazvati takvu mahnitu ushićenost (poput bliskosti s obitelji, mira relaksacije itd.), zašto bi baš taj specifičan čin ekstremnog nasilja izazivao takvu euforičnu radost kada gotovo nikakva druga vrsta čina u životu to ne može? Ovdje je poanta u tome da je gore objašnjena jednadžba mračne ekstaze prilično vidljiva u civiliziranoj kulturi kada ju znate tražiti, dok je duhovni mir odsutan. Ako čovjeka odvojite od psihodelične prirode izopačena opsjednutost nasiljem i gubitak teoekologije postaju očigledni. Postoji mnogo drugih primjera, jaki udarci u američkom nogometu samo su jedan primjer. Bolji primjeri su reakcija uma na boravak u rovovima za vrijeme rata, okruženost borbama organiziranih bandi, ekstremna nasilnost određenih holivudskih filmova i, iznad svega, detalji ekstremnih sadomazohističkih rituala koji su prilično rašireni u Americi. Sve je to rezultat okruženosti civiliziranih ljudi mehanosferom umjesto ekosferom, zbog čega žive život mračne umjesto prirodne ekstaze.

student financial help center