Ivan Lutz: Telepatija - Znaju da sigurno postoji, ali nije dokazana?

Napisao  Pročitano 3060 puta

Telepatija dolazi od grčke riječi tele = udaljenost, daljina; i pathe = osjećaj. Jednostavno slanje ili primanje osjećaja na daljinu.



To što nije znanstveno dokaziva nema, valjda, nikakvo značenje, jer tisuće ljudi uvjerene su po cijenu života da su osjetili nešto ili nekoga u određenim trenucima svojih života. Svi znamo da nam se nekada stvarno javi osjećaj da pomislimo na nekoga, te da on ili ona izroni iza sljedećeg ugla i srdačno nas pozdravi dok mi u nevjerici i čudu pokušavao shvatiti što se dogodilo. Postoji nebrojeno primjera u kojima blizanci osjećaju jedno drugo i gotovo mogu osjetiti bol svog brata ili sestre. Sve je to lijepo, no, kada pokušamo takve pojave staviti u računalo, u matematiku, fiziku, laboratorij, dolazimo do poražavajućih rezultata, barem što se afirmirane telepatske skupine tiče.

Majka Znanost kao kočnica

Naravno, govorimo o elektromagnetskim valovima u koje „upisujemo“ sve te informacije. Njih šaramo, programiramo i pazimo na njihove frekvencije ne bismo li dobili željene informacije, prijenose utakmica, ne bismo li razgovarali s tetkom u Kanadi, itd..

EM valovi mahom putuju kroz prostor brzinom svjetlosti, iako znamo da većina signala u svakodnevnoj upotrebi - telefoni, TV, radio signali, satelitski signali, itd... - prolazi kroz ionosferu i povezuje sve nas diljem našeg prekrasnog planeta, postavlja se vrlo jednostavno pitanje: 'Što bi se dogodilo s takvim valovima kada bismo ih odašiljali mi? I hoće li i oni skakati do ionosfere i gađati našeg sugovornika koji je svega metar od nas?'
 
Ako informacije odašiljemo, potreban nam je odašiljač, ako imamo odašiljač onda trebamo 'resiver', poput onoga za satelitsku antenu; a ako imamo to oboje onda nam je potrebna i poprilična količina struje i energije da povežemo te dvije stvari.

Kada bi ljudski mozak proizvodio takve signale, morali bi to biti signali koji 'egzistiraju' na vrlo malim snagama (cca 20 W) jer mozak ne može proizvesti jaču snagu. Ako znamo da mozak ima oko sto milijardi neurona koji se međusobno isprepliću kompliciranije od strujne mreže SAD-a; i ako znamo da bi trebali imati neki pretvornik koji će sve naše misli pretvoriti u neku smislenu cjelinu; vidimo da je ovo samo grebanje po površini problema prijenosa informacija pomoću mozga.

Pretvornik također troši struju, troši energiju, i jednostavnom fizikom dolazimo do problema očuvanja energije koje bi moglo biti itekakav problem za neki oblik telepatije. Kada se mozak napreže troši se npr. šećer, između ostalog, a kada se napreže do granica u kojima mora slati, primati podatke, sortirati lažna sjećanja od stvarnih, kontrolirati napon, kontrolirati maštu, ne interpretirati sve što vidi u smislenu cjelinu, pa nastavite niz... trebalo bi ga stalno puniti s dodatnom količinom šećera ili hrane pa bi telepati bili ili pretili, ili na infuziji kako bi mogli nesmetano telepatizirati. Drugi tehnički problem je pregrijavanje takvog stroja jer ovako to za sada ide:
 
Podaci o vanjskim podražajima prenose se kroz živce električnim putem. U nama postoje tzv. biološke struje. Izvan ćelija u mozgu velika je koncentracija kalija i natrija koji svojom međusobnom interakcijom stvaraju pozitivno nabijene naboje za prijenos informacija. Pri stvaranju električnog impulsa u živcu, pada koncentracija natrija u i tako se pojavljuje pozitivni naboj u obliku valova koji na taj način prenosi energiju prostorom i stimulira sljedeći  impuls, glumeći ni manje ni više nego kvazi perpetuum mobile najprofinjenije vrste. Kada bi se dogodio kratak spoj, nastala bi moždana strujna oluja, koja se najbolje objašnjava nekom epileptičnom napadu. Električni impulsi bi se širili iz žarišta u svim smjerovima, bez ikakve koordinacije i palili spojeve kaskadno.
 
Sve to nekako moramo spriječiti, a zamislite da hodamo milijunskim gradom i da svi imaju mogućnost telepatije ili da samo jedan čovjek može primati signale ostalih ljudi. Uz najbolju volju, ako uzmemo da je mozak nešto najkompliciranije što možemo zamisliti, i da ni jedno računalo ne može usporediti svoj rad sa samo jednom mozgom; što bi se zaista dogodilo da se isprepliće stotinu mozgova? Kako bi kontrolirali te podatke? Kako bi spriječili izboje koji bi doveli do kratkog spoja? I kako bi, na samom kraju, razabrali misao koja je upućena isključivo nama?

Kroz gustiš SF literature

The Puppet Master - R.A. Heinlein; Više no ljudski - Theodore Sturgeon; Fondacija - Isaac Asimov; Gospodar svjetlosti - R. Zelazny; Lijeva ruka tame - Le Guin; Ubik - P.K. Dick... Možemo nastaviti niz u beskonačno, jer gotova svaki pisac znanstvene fantastike koji drži do sebe barem je jednom posegnuo za temom telepatije i manje, ili više, uspješno ju ugradio u priču.

Nepregledan je niz situacija i objašnjenja kako bi telepatija zaista mogla djelovati na čovjeka. Jedna od teorija s kojom se danas spekulira u SF literaturi je i ugradnja stabilizatora napona i struje unutar mozga, koja bi odabirala samo određene frekvencije(poput brojeva telefona naših prijatelja) i komunicirala isključivo s onima čiji broj imamo. No, za to nam ne treba stabilizator, imamo telefone, zar ne?

Druga stvar, a koja je temeljna ideja romana kojeg upravo pišem, je evolucija. Kako bi se ljudi ponašali kada bi im milijuni i milijuni godina evolucije omogućilo razvoj takvog osjetila? Kako bi izgledao svijet u kojemu bi elektromagnetski valovi bili oruđe poput glasa, pokreta ili grimase?

Znamo da to imamo u sebi. Znamo da nam se dogodi stotine situacija koje ne možemo objasniti i da jednostavno možemo nešto 'osjetiti'. Pa osjetimo negativnu energiju nekoga tko je neprijateljski nastrojen prema nama, ili kada je netko ljut, ili kada netko jednostavno zrači od sreće i prenosi dobre vibracije na sve oko sebe. Da, ima nešto u toj telepatiji samo ju znanstveno ne možemo potvrditi. Možda će, stotinama tisuća godinama u budućnosti, neki znanstvenik započeti svoje predavanje studentima mislima: - Evo, 21. stoljeće je bilo prekretnica evolucijskog razvoja čovjeka. To je bilo vrijeme u kojemu je čovjek počeo shvaćati telepatiju.

student financial help center