Ivan Lutz: Teleportacija - problem putovanja i prijenosa informacija

Napisao  Pročitano 2452 puta

Otkako je svijeta i vijeka, čovjek teži za brzinom protoka informacija, za bržim putovanjima, za kupovinom vremena.

 



Beam me up, Scotty!

Zamislimo kako bi izgledao put do željene plaže ili put do New Yorka ili put do Svemirske postaje, da se može izvesti samo u sekundi, u djeliću sekunde; da se jednostavno možemo teleportirati.

Nećemo ulaziti koliko bi koštao takav uređaj ili kolika bi energija bila potrebna da možemo tako nešto napraviti; nego ćemo se uvući u znanstvenu vjerojatnost da, negdje u budućnosti, ljudi zaista mogu reći 'Beam me up, Scotty'.

Od Roddenberrya do WTF trenutka

Naravno, popularizaciju i jednostavno shvaćanje principa teleportacije pripisujemo seriji 'Star Trek' još davnih 60-ih godina prošlog stoljeća. A principi glase ovako: Svaka čestica, atom u tijelu treba imati točno određenu poziciji i moramo znati gdje se točno koji atom nalazi, te u kojem trenutku; tada dolazi do dezintegracije tijela, strukture, svega nama poznatog i opipljivog na subatomskoj razini, a energija se prenosi brzinom svjetlosti na željeno mjesto gdje se atomi ponovno sastavljaju, zajedno sa sviješću, sjećanjima, i sa svim onime što je tu osobu činilo osobom. Zvuči znanstveno fantastično?

Pa i bilo je dok se nije pojavila zloglasna kvantna fizika i strašni Erwin Schroedinger sa svojom valnom jednadžbom koja je potukla do koljena tadašnje shvaćanje subatomskog svijeta. Pokazao je kako se s opisom gibanja elektrona griješilo (pogotovo Niels Bohr koji je i postavio svoj planetarni model atoma po kojemu se elektroni okreću oko jezgre više-manje kao planeti oko sunca, i s time mislio da je objasnio sve linijske spektre zračenja, no na kraju je njegova teorija vrijedila samo za najjednostavniji atom vodika), i kako se sitne čestice ponašaju diskretno i točno energetski određeno, a ne kontinuirano kako je klasična fizika predviđala.

Radi lakšeg razumijevanja evo jednostavnog primjera: Kada bismo bili elektroni i putovali od Slavonskog Broda do Zagreba, ne bismo prelazili sav put nego samo točno određene dionice (Nova Gradiška, Okučani, Novska, Kutina...), a da nikada ne bismo ni bili u nekom od međuprostora nego bismo se samo stvorili na mjestu gdje nam energija dopušta. Jednostavnije rečeno - elektron se teleportira, a da nemamo pojma ni kako ni zašto jer je to svojstvo prirode.

Još malo kompliciranja

Znam da ovo zvuči suhoparno, ali ne možemo shvatiti znanstvenu komponentu teleportacije bez malo znanosti. Kada sam pisao o tome da se elektroni ne kreću oko jezgre po kružnicama, vrlo je važno spomenuti kako se zapravo elektroni gibaju. Na ovom djelu je odustao Einstein jer nije mogao pojmiti načelo vjerojatnosti.

Elektroni se kreću oko jezgre u svojim 'oblacima' vjerojatnosti ili točnije valovima vjerojatnosti kojima mogu zahvatiti neki drugi elektron. O vjerojatnosti neću, ali važno je reći samo ovo: ako je neka čestica A, onda ona može biti samo A u našem makrosvijetu, no u kvantnoj fizici čestica nikada ne može biti samo A, nego AB, pa je vjerojatnost da će na drugom kraju teleportera bili ili A ili B poprilično vjerojatna, zar ne? To se naziva kvantna sprega. I pomoću nje za sada možemo teleportirati fotone, protone, pa čak i cijele atome.

Revolucija u poimanju teleportiranja počela je sredinom 90-tih, a nastavila do današnjih dana. Prije godinu dana Kineski znanstvenici teleportirali su foton na 100 km udaljenosti, a samo nekoliko dana poslije Austrijanci su teleportirali fotone 143 km. 2006. prvi puta je teleportiran makro objekt (objekt s masom), bio je to atom plina cezija, nedugo zatim, teleportiran je i atom berilija, kalcija, itd... Međutim, ova vrsta prijenosa informacija je dušu dala za poboljšanje telekomunikacija i prijenosa informacija jer se informacije(fotoni) kreću brže od brzine svjetlosti. Uglavnom, ne znamo kojem se brzinom kreću jer se jednostavno repliciraju na željenom mjestu. Pa se nadam da će razvoj tehnologije prijenosa informacija ići u tom smjeru.

Duplikati duplikati

Da, sve ovo gore navedeno nije pravo teleportiranje na kakvo smo naviknuli gledati u omiljenoj SF seriji. Kvantna sprega stvara duplikate. Na jednom mjestu atom nestane, prenese podatke pomoći valova vjerojatnosti drugom atomu, a tamo se pojavi treći atom koji ima identična svojstva prvom.  Za sada je to najbliže što možemo doći teleporteru na Enterpriseu. Čovjekovo tijelo ima 10 na 38 atoma što je poprilična masa elektrona za kontrolirati. No, moguće je, ako smo spremni za psihološku narav cijelog teleporterskog dostignuća. Kada bi i postojao stroj koji bi na nekoj udaljenosti prvo rastavio pa sastavio trilijun trilijuna atoma; bez grešaka, bez odmaka, bez psihičkih smetnji, baš postavio atome na svoje mjesto i stvorio vas; tada postoji temeljni problem jer to niste vi nego vaša kopija, duplikat.

Dakle, svaki puta kada bismo se teleportirali stvorili bismo kopiju sebe samih, pa je moguće da, danas-sutra, po svemirskim stanicama hoda i nekoliko 'Vas' koji se međusobno ne poznaju, ali nose vaše znanje, ekspertizu i zapravo su Vi do trenutka teleportacije. Nakon rukovanja s operaterom teleportera vaša kopija nastavlja svoj život, a vi, mi i svi ostali nikada nećemo vidjeti, osjetiti ili naslutiti što radimo u dalekim prostranstvima u koje nas je kvantna teleportacija odnijela.

student financial help center