Ivan Lutz: Ansimbl

Napisao  Pročitano 2268 puta

Prolazeći kroz povijest znanstveno fantastične književnosti, ono što bode u oči - možda više od svega - je putovanje kroz svemirska prostranstva te komunikacija.



Davno smo saznali da ništa ne može ići brže od svjetlosti; jer samo fotoni - bez mase, naboja, potpuno bezlični (iako postoje naznake da bi fotoni mogli imati i vrlo malu masu, ali to takva otkrića, ako će ih biti, nas čekaju u budućnosti) - mogu se kretati tim vrtloglavim brzinama.

Čovjek je pronašao elektromagnetske valove i dokazao njihovo postojanje nebrojeno puta; dokazali smo da je svjetlost val, pa čestica, no, i da je ta neobična fotonska tvorevina, točnije, elektromagnetski val i sasvim pogodna za prijenos razno raznih informacija. Tako već odavno vrlo vješto zapisujemo informacije u fotone i pravimo se da je to tako normalno pa koristimo televizore, radio prijemnike, radare, telefone, bežične uređaje, satelite, itd... Svi ti uređaji koriste EM valove koji se gibaju brzinom svjetlosti (c = 300 000 km/s), i naše je oko pretromo da bismo uočili razliku u signalu koji npr. dolazi iz Japana ili Brazila. Recimo samo i to, da signal obiđe Zemlju po ekvatoru za 0,13 sekundi - nedovoljno da trepnemo, kihnemo ili kažemo slovo.
 
Kada znamo sve ovo, postaje jasno da svjetlost ima konačnu brzinu, a time i ograničavajuću komponentu vremena na koju poprilično zaboravljamo. Za primjer uzmimo dvosmjernu komunikaciju s posadom koja će vjerojatno u narednim godinama ići na Mars, da bi signal došao do Marsa potrebno je od 15-20 minuta zavisno o trenutnom položaju dva planeta. Što implicira da će razgovor:

- Pozdrav! Što ima?

- Ma, nema ništa.

Trajati oko 40 minuta zbog konačnosti brzine svjetlosti.

Ako nećemo ulaziti u problem putovanja svemirskim brodom (to ćemo detaljno obraditi u jednom od sljedećih članaka te razjasniti nekoliko najpopularnijih pogona koji pokreću svemirske strojeve u literaturi: Hawkingov pogon, WARP pogon i sl.), onda je problem komunikacije vješto i najbolje riješila jedna od najboljih spisateljica fantastične književnosti uopće - Ursula Le Guin, u svojoj knjizi Rocannon`s world koje nema kod nas u prijevodu; dok u svojoj knjizi Ljudi bez ičega (Izvori, 2009.) objašnjava i sam izum Ansimbla - uređaja kroz koji se komunicira kroz prostor i vrijeme gotovo trenutno, a sve prostorno-vremenske probleme obilazi i kalkulira s njima, no, ipak prolazi mimo njih.

 

Tu ideju iskoristili su mnogi pisci znanstvene fantastike: Orson Scott Card, Vernor Vinge, Dan Simmons i dr., objašnjavajući komunikaciju koja je prijeko potrebna prilikom međuzvjezdanih putovanja.

Znanost je malo surovija od znanstvene fantastike pa još tamo od Specijalne teorije relativnosti znamo, da bi takav uređaj - koji bi slao signale brže od brzine svjetlosti - mogao komunicirati sa sadašnjošću i prošlošću, tj. mogao bi slati podatke iz prošlosti u sadašnjost i budućnost, tj. mogli bi sami sebi pod-prostorno poslati poruku iz budućnosti u prošlost i reći si da ne prelazimo cestu na tom i tom mjestu, koje loto listiće uplatiti i još koješta. Radi se o narušavanju Principa kauzalnosti ili uzročnosti koji se pojavljuje u nekoliko fizikalnih teorija, filozofiji i sl. Naime, princip kauzalnosti jasno tvrdi da je za svaku posljedicu potreban uzrok koji će izazvati posljedicu, ali što se događa kada  se posljedica pojavi prije uzroka? Možemo li utjecati na uzrok? I kako spriječiti zloupotrebi (možda)moguće tehnologije.

Još šezdesetih godina prošlog stoljeća pojavila se teorija fizičara Feinberga koja se fino nadogradila na teoriju Nikole Tesle, o hipotetskim česticama koje je nazvao tahioni.

Tahioni bi bile čestice koje se gibaju iznad brzine svjetlosti i nikakvim usporenjima ih ne možemo usporiti ispod te brzine. Pitanje je kako bismo ih uopće prepoznali ili računali ili pak eksperimentalno istražili jer Einsteinova teorija tvrdi da se ništa ne može gibati brže od svjetlosti, no ipak...

Prošle je godine objavljen članak kako su znanstvenici u CERN-u pronašli tahionske neutrine koji su stigli na cilj nekoliko nano sekundi prije foton. Sve je bilo u znaku CERN-a i svi koji imalo znaju o fizici bili su oduševljeni jer bi takav pronalazak značio novo neistraženo područje fizike o kojemu ne znamo ništa i možemo samo nagađati. No, nekoliko mjeseci nakon žestoke medijske ofenzive CERN je javio da je došlo do pogreške u eksperimentu te da neutrini nisu stigli prije nego foton na zadano odredište. Ne mislim da je to neka teorija zavjere, već realnost. Samim time što na Zemlji ne možemo napraviti dovoljno velik eksperiment da provjerimo značajke tako brzih čestica; idealno bi bilo napraviti jedan prijemnik na Marsu a jedan na Zemlji, s tom udaljenosti već bi se mogli dobiti određeni rezultati.

Iako, kvantna fizika - kojoj podliježu tahioni - vrlo je neodređena pa takve čestice imaju poprilično komplicirana objašnjenja, ponekad i posve nerazumljiva i samim istraživačima. Dobra vijest je to, da tahioni, budući su jako mali, sitni, rekli bi neuzročni, ne bi narušavali princip kauzalnosti pa bi se neke informacije ipak mogle probiti u neko drugo vrijeme, prostor ili što već.

Kao što vidimo, komunikacije tj. prijenos informacija kroz prostor i vrijeme nisu tako jednostavni kako se čine u SF filmovima i pričama. Uz Ansimbl, postoji nebrojeno mnogo uređaja koji su smišljeni u mašti nekih od najvećih genijalaca žanra, pa tako imamo:

Asimov - Hiper wave relay - u serijalu Fondacija; Sharles Stross u knjizi Nebo singularnosti koristi Kauzalne kanale; James Blish Diracov komunikator, itd...

Ipak su svi ti komunikacijski uređaji nastali iz Ursulinovog Ansimbla, pa se njoj i pripisuju sve zasluge na vrhunskoj ideji. Koliko će od ovoga biti moguće u budućnosti, ne znam, ali upozorimo da fizika predviđa stvari koje redovno pronalazi: foton, kvarkovi, i najnoviji i najpoznatiji Higgsov bozon tzv. Božja čestica koja je sveti gral fizike elementarnih čestica. Tahioni su predviđeni, CERN radi punom parom, pametnih ljudi imamo, sada samo treba smisliti nešto novo, nešto izvan okvira i konačno prebroditi tog 'ludog' Einsteina i njegovu teoriju, koja vrijedi već 100 godina i prokleto je ispravna.

student financial help center