Dražen Kasalo: Trojanski konj

Napisao  Pročitano 1256 puta

Šetajući po prirodi uočavamo stvari i zbivanja. Ali kako ih uočavamo? Postao sam svjestan toga da sve što vidim odmah obilježavam imenom, znakom, značenjem, slikom.

 

 

„Aha, ovo je kamen, ovo je stablo i to čempres, ovo je travka, čekaj, koje je ovo drvo, kako se ono zove? Sliči na maslinu, ali nije maslina. Neman pojma, triba bi provjeriti.“ I tako hodajući kroz život samo vidimo oznake i značenja. Ako nešto nema oznaku, značenje to mi je nepoznato.

 

Na stablu kojeg gledamo ne piše koja je vrsta. Ono samo sebe nije nikad deklariralo borom, maslinom, hrastom i sl. Mi smo ga u svojim glavama označili i kad promatramo određeno stablo ne vidimo njega već oznaku u našem umu koja to što vidimo simbolizira.

 

PRVA KONVENCIJA ŽIVOG ČOVJEKA // 06.-08.04. // HOTEL ADRIATIC, OMIŠALJ, KRK // VIŠE INFORMACIJA DOSTUPNO OVDJE

 

Ista stvar je sa ostalim stvarima ili događajima. I za njih tražimo ime, razlog, svrhu, cilj, smisao. Sve je već unaprijed posloženo u našim glavama, samo trebamo pronaći određenu etiketu i prilijepiti je na zbivanja i svijet oko sebe.

 

I u čemu je sad problem?

 

Problem je u tome što tako nikada ne možemo doživjeti stvari stvarnima, kakve one jesu, već ih uvijek doživljavamo kroz prizmu značenja koja smo im pridodali. Znakovi i značenja su simboli i takvi doživljaj stvarnosti je simbolički, a nije stvaran i mi tako teorijski, ali i praktično živimo u simboličkom mentalnom matriksu znakova i simbola.

 

Znak ili simbol je informacija digitalnog karaktera koja je zaobišla sva čula i ušla su u um kao jedina vjerodostojna i bitna.

 

U trenutku kad se rađamo u ovaj svijet već počimamo primati informacije o svijetu oko nas. Roditelji nas šopaju nekakvim zvukovima (riječima) kojima označavamo svijet. Daju nam plastične, metalne igračke, televiziju i tablet i živimo u stanu od betona, željeza, aluminija i stakla. Naša čula su potpuno van upotrebe i jedino što možemo zadobiti je podatak u obliku informacije. Osjetiti, dotaknuti, opipati, pojesti, omirisati su informacije višeg ranga koje tvore jedan mnogo intenzivniji osjećaj i znanje o stvarima oko sebe. Međutim to se danas tako više ne radi. Ovakvim učenjem o stvarnosti kreira se takvo energetsko tijelo koje nema istinsku povezanost kroz sva čula sa svijetom oko sebe. Energetsko tijelo koje se tako kreira ima jedan informacijski filter koji u potpunosti određuje što je svijet, ali ne samo to, on određuje i tko sam ja.

 

Takvo energetsko tijelo je podložno nevjerojatnim manipulacijama jer se informacije koje određuju značenja mogu ubacivati ili ekstrahirati iz takvog energetskog polje. Gospodar informacije je gospodar svijeta i tebe samoga.

 

Anastazija ruska u svojoj knjizi je jako mnogo pričala o odgoju djece i ima jedan dio koji se zove „Okusi svemir“ u kojem ona govori kako djete trpa sve u usta i o stvarima oko sebe dobija jednu izrazito neposrednu informaciju koju nitko ne može lažirati a koja kao takva ostaje zapisana. Djete tako ne zna kako se zove ta biljak, ali zna kakvog je okusa, mirisa i energije. To su informacije toliko bitnije i životnije od imena dotične biljke da se ne može riječima opisati.

 

Danas ljudi kažu: „Ovo ti je zemlja crvenica, a ona crnica. Kako znaš? Po boji? Jesi li je ikad probao pojesti? Ili pomirisati? Ili hodati bos po njoj, da možeš svim čulima osjetiti razliku između te dvije? Ima li itko to to danas može napraviti? Tko može, klanjam mu se!

 

Ova me tema podsjeća na priču o trojanskom konju. To je čuveni mit legenda o opsadi grada troje koji nije nikako mogao biti osvojen, ali je onda u grad ubačen drveni konj u kojem su bili sakriveni napadači. Konj nije zapravo ubačen, već su ga naivni ljudi sami uveli unutar zidina grada. Napadači su noću izišli iz konja i osvojili grad iznutra.

 

U ovom smislu Trojanski konj je mentalno informativno tijelo koje se ubacuje u naše polje kao jedino relevantno. Takvo tijelo kreira mjehur koji je odvojen od stvarnosti i života. Odvojenost od stvarnosti i života zapravo je odvojenost od sebe, od stvoritelja, od postojanja u istinskom smislu riječi. Naš edukacijski sistem je napravljen za takvo odvajanje, jer djeca o sebi i svijetu uče iz klupa ispred knjige i ploče slušajući nastavnika koji veze sa životom nema. U takvom mjehuru bit svega ne može biti dotaknuta niti viđena. U takvom mjehuru nikada nećemo spoznati sebe niti stvoritelja.

 

Da li je to nekome u interesu i da li je to smišljeno napravljeno tako, razmislite sami.

 

I šta sad?

 

Ima ljudi koji ovo razumiju, ali za kurac, ništa ne mogu promijeniti! Ja ovo odlično razumijem, ali bez obzira na to ne mogu nikako iz mjehura izići. Pokušavao sam, ali uvijek neki vrag ne da. Onda sam shvatio!

 

Kako je kazao Arhimed, Eureka!

 

Ovo se može shvatiti na informativnoj razini, razini misli i um odmah počme tražiti rješenje. Ali problem je da um može tražiti rješenje samo u skladu sa procedurom na koju je naučio, naviknuo.

 

Zamislite slijedeće: Kompjutor vam šteka i ne radi, i onda pokrenete nekakav antivirus i nađete nekakve virusiće i obrišete ih. Ali problem se i dalje javlja. Nakon dugačkog istraživanja shvaćate da je problem u Winouzima (operativnom sistemu). Ali ako obrišete windouze kompjutor više nema smisla. Windouzi će se boriti na sve načine da se ne izbrišu, jer cijeli softverski sklop ovisi o njemu, tako ga nećete moći obrisati iz windovsa. Možete ga updejtati, prebaciti u veću verziju ali unutar programa on vam neće dozvoliti. Kako ga onda izbrisati. Idete u dos i tamo formatirate disk, ali onda identitet kompića nestaje.

 

Šta ovo znači?

 

Naše kompletno energetsko tijelo je sazdano od svih informacija i značenja i znakova koje smo do sada naučili, usvojili, preuzeli. Ono kao takvo ne može negirati sebe niti raditi protiv sebe makar mu se nudila i najveća sloboda, jer van informacije, on ne zna što je sloboda. Njemu je to samo jedna riječ, znak.

 

Svaki pokušaj oslobođenja kroz alat na kojeg smo navikli i energetsko tijelo kojeg sada posjedujemo je nemoguće. Jer kako spriječiti um da i dalje označava i svrstava stvari. On to radi automatizmom i opet se vraćamo na početak. Ptica koja je cijeli život u krletki nije baš da leti iz nje izaći. Osoba koja je stekla stabilan identitet i simbolički život nije baš da ga se želi odreći.

 

Mogućnost oslobođenja se otkriva tak kad shvatimo da mi pojma nemamo što je to sloboda, što je ljubav, što suosjećanje ili suživot, jer van dosega informacije u tom prostoru, osim možda kao vrlo mali, nikada nismo bili.

 

Ako uspijemo to razumjeti onda možemo istinski kazati: „Mudar sam, jer znam da ništa ne znam!“

 

Alat kojim se pokušavamo osloboditi je onaj koji nas u oslobođenju sprječava, jer on nikada nije dizajniran za oslobođenje već samo za zarobljavanje. Kako unutra tako i vani. Ovaj sistem zasnovan na informacijama i značenjima (mentalno – informativni matriks) je dizajniran za zarobljavanje. Mnogi ljudi pokušavaju alatima sistema u pravnom smislu ostvariti slobodu, ali je to, ako ste razumjeli gornje napisano, nemoguće. Sloboda se ostvariva izlaskom iz mentalno informacionog polja simbola i njegovo odbacivanje kao alata za spoznavanja sebe i stvarnosti oko sebe. Sistem nikada ni o čemu ne može ništa kazati, jer van informacije o ničemu ništa niti ne zna, ali on ne zna da ne zna, već je uvjeren u svoje znanje.

 

Mudrac kako sam već rekao odbacuje znanje i prihvaća mudrost koja se nalazi sa one strane uma kao simboličkog mentalnog trojanskog konja.

 

Dobro i što sad?

 

Hm, nema rješenja već samo svjesnost o tome. Mogu vam preporučiti jedan način na koji sam ja u zadnje vrijeme, manje ili više uspješno, počeo gledati na stvari oko sebe. Gledanje tijelom. Posebno nogama i pleksusom. Gledajte u nešto i pokušajte pleksusom osjetiti energetsko polje toga što gledate, ili nogama. Barem ja to radim tako. Vi bi mogli probati nekim drugim dijelovima tijela. Što vam tijelo kaže. Obraćate pažnju na njega i učite mu se vjerovati u njegovoj prosudbi. Ono što osjetite nećete moći izraziti riječima niti ikome objasniti, jer sada znanje ima skroz drugačiju strukturu. Da bi ste to mogli dobro napraviti, morali bi biti uzemljeni. Uzemljeni znači oni koji su svjesni svojeg tijela i postojanja unutar njega. Svojih mišića, kostiju, žila, krvotoka, srca, i drugih organa. Također nije loše iščistiti se od hrpe govana koju svaki dan kroz tzv. hranu unosimo u sebe, jer to uvelike smanjuje mogućnost tjelesne percepcije.

 

U biti potrebno je voljom i svjesno izgraditi potpuno novo energetsko tijelo koje će neposredno doživljavati cjelokupno postojanje. U tome mi je i pomogao jedan poznan koji me je naučio vježbe koje je kreirao Carlos Castaneda - tzv „tensegrity“

 

On je obećao da će u Splitu uskoro napraviti jedan tečaj takvih vježbi pa koga zanima nek se javi.

 

Kako god bilo da bilo znanje o sebi se može jednostavno prenijeti na svijet oko sebe jer vrijede potpuno isti postulati. Kolektivna svijest koja tvori svijet temeljena je na individualnim principima. Kad skužiš sebe skužio si sve. Oni koji navodno kuže svijet, ali ne kuže sebe, zapravo nemaju pojma ni o čemu.

 

Istom analogijom oni koji mjenjaju svijet, a sebe ne diraju jer su oni ispravni, također su „znalci“, ali do mudrosti trebaju još jahati.

student financial help center