Dražen Kasalo: Država - Ideja koja je pojela ideologa

Napisao  Pročitano 1852 puta

Razum uvijek kaže da je kreator iznad kreiranoga, da je autor autoritet nad svojim djelom. Zamislite likove iz knjige koji se pobune protiv pisca iste i žele preuzeti kontrolu nad njime, ili glumce u filmu koji zapovijedaju režiseru i scenaristu kako će snimati film. Zar vam to ne izgleda da nije u redu i nije razumno i prihvatljivo? Ta, tko je koga stvorio?

 

 

Sjetio sam se jedne priče kako je jedan mudrac osnovao nekakvu sektu i ustanovio određena pravila unutar iste. Sekta je vremenom rasla i imalo mnogo sljedbenika/pobornika/fanatika. Nakon nekog vremena mudrac koji je cijelo vrijeme bio glavni vođa i ideolog počeo se premišljati. Shvatio je da principi i pravila unutar sekte nisu djelotvorna za čovjekov razvoj i odlučio je sektu napustiti/raspustiti.

 

Iako je do tada bio neprikosnoven i neupitan autoritet čim je izrazio svoju namjeru skočili su fanatici u fanatičnoj želji očuvanja ideologije i spriječili mudraca da napusti ideologiju koju je on sam i osmislio. Prijetnje smrću, i drugi izljevi bijesa sljedbenika koji su ga nazivali izdajicom, petokolonašem, vjetropirom, nevjernikom okrenuli su se u smjeru njega. Shvativši da mu je čak i život u opasnosti mudrac je povukao izrečenu namjeru i počeo kovati plan tranzitivnog izlaska. U etapama.

 

Iako je on bio izvorni tvorac ideologije, ona ga je nadrasla i postala dominantnom. Sljedbenici su fanatično slijedili ideologiju u sprječavali svakoga, pa čak i tvorca iste, da je omalovažava ili nedajbože, napusti.

 

Sad znate zašto su svi junaci i mudraci mrtvi, a iza njih je ostala samo ideologija, gurana od nekoga.

 

Ovaj primjer je najbolji za razumijevanje istovjetnog principa zvanog država. Država, obzirom da nije stvarna, entitet je ideološke sfere. Mentalni konstrukt, vjera, religija, ideologija. Neki kažu da je to toliko dobra ideja da jednostavno mora biti obavezna, prisilna. Ili si za nju ili protiv nje. Iako smo na početku ustvrdili da je potpuno razumno, prirodno i logično da stvoritelj bude nadređen stvorenom u ovom slučaju je vidljivo da su stvari obrnute. Država je nadređena čovjeku, onom koji ju je kreirao i bez kojeg takav entitet ne može niti postojati. Kao što ne može postojati šuma bez stabla, more bez vode, klub bez članova, tako niti država bez čovjeka nema niti mentalno uporište u stvarnosti – ne postoji niti kao misao. Izvrnuta stvarnost sugerira da principi razuma, logike i prirodnog poretka stvari u ovoj ideološkoj travestiji nisu uporišne točke. Ona se, au contraire, temelji na stvarima u kojima su ovi prirodni principi izostali. Stoga je zdravo zaključiti da je država neprirodna, nerazumna, bolesna tvorevina, jer se smjestila na poziciju koja joj ne pripada, ona je doslovno postala ideologija koja je pojela svojeg ideologa.

 

Čovjek je misaono biće i ima potencijal i znanje da tvori svojim mislima razne ideje koje može ali i ne mora ostvarivati. Taj božanski kreativni princip nalazi se kao potencijal manje ili više razvijen u svima nama. Moglo bi se čak i kazati da je smisao čovjekova kreacija, stvaranje. Da je to njegova temeljna svrha. Prelijepo je i nadahnjujuće svojim mislima kreirati novi svijet, nove oblike života i prirode. Ta sloboda dana nam svima mora sadržavati principe ljubavi prema životu jer ako ih nema onda to stvaranje postaje destrukcija, nesloboda, neživot. Kreacije u kojoj netko dominira nad nekim, zapovijeda nekome, gospodar je nad njime ne sadrže principe ljubavi, slobode, jednakosti. Takve kreacije su popločani put u pakao. Kako sam već napomenuo, ideologije koje ne daju sljedbenicima izbor da li žele biti pobornici iste ili ne, su robovske ideologije koje služe interesu pojedinaca, a država sada, je točno to.

 

Koliko je opasno biti zarobljenik ideje i ginuti za ideal probat ću vam opisati na slijedeći način.

 

Čovjek je zemaljsko biće i on je živ te objema nogama stoji na zemlji, uzemljen je, stvaran. Kad on počima misliti/promišljati određeni energetski potencijal se javi u zraku/eteru kao nekakav mjehur od sapunice. Taj energetski potencijal je misao koju čovjek, izvor energije, tvorac iste kreirao i drži potpunu kontrolu nad njome. To je prirodni poredak stvari: čovjek koji u stvarnosti stoji na zemlji i u potpunosti upravlja svojim mislima i njihovom realizacijom. Takva misao koja je u zraku kroz muški i ženski princip (voda i vatra) može postati tjelesna, zemlja. To je navodni princip stvaranja kroz četiri elementa.

 

Međutim nekako mi se čini da je u jednom momentu čovjek bio toliko opčinjen idejom, mišlju da se je odlijepio od zemlje, i u potpunosti ušao u mjehur sapunice, ideju, te tako izgubio dodir sa zemljom i stvarnošću. Izgubio je dodir sa svojim majkom, ali i ocem i postao zarobljenik matriksa, ideološkog, nestvarnog svijeta.

 

Konstantan boravak unutar mjehura ideje ograničava našu svijest na postulate iste. Ograničenja ideje postaju naša, ciljevi ideje naši, život ideje, naš život. Ne upravljamo idejom više mi, već ona upravlja nama. Mi smo samo kotačići u toj mašini i ništa više.

 

Osjećate li se točno tako? Ili se osjećate snažno, kao da vi držite kontrolu? Promislite!

 

 

Da je čovjek izgubio dodir sa zemljom možete lako vidjeti po cipelama koje nosimo, po odjeći koju oblačimo, stanovima u kojima živimo, hrani koju jedemo itd… Koliko se čovjek boji života mogu vam pokazati na jednom smiješnom primjeru. Često šetam po mojem selu i nedavno sam ugledao biljku/život koja raste praktično iz betona i asfalta. Toliko me razveselio i fascinirala upornost života, njena snaga i ljubav da sam stao i porazgovarao sa biljkom i usput je slikao. Ona je bila krunski dokaz u tome da je život neuništiv i da će kad-tad ispod betona i asfalta proklijati trava i narasti cvijeće.

 

Slijedećeg dana biljke više nije bilo, netko je posjekao. Smetala mu je, ili je smetala ideju koju taj odgaja u svojoj glavi. Ili je bolje reći da ideja odgaja njega. Ipak je najbolje reći da čovjek hrani, uzdržava ideju koja ga zauzvrat odgaja.

 

Ovdje mogu uvesti magični koncept koji se odlično u ovu priču uklapa. Egregore se zove.

 

„Naziv egregor dajemo sili stvorenoj moćnom duhovnom strujom, koja se kasnije hrani u redovitim intervalima, u skladu s ritmom koji je u harmoniji s univerzalnim životom kozmosa, ili pak skupu duhovnih entiteta ujedinjenih zajedničkom karakteristikom.

 

U nevidljivome, u onome izvan fizičke percepcije čovjeka, postoje umjetna bića, nastala iz devocije, entuzijazma ili fanatizma, koje nazivamo egregorima. To su središta velikih duhovnih struja, dobrih ili zlih. Mistična crkva, Nebeski Jeruzalem, Tijelo Kristovo, kao i svi slični nazivi su kvalifikacije koji daju obol egregoru katolicizma. Slobodno zidarstvo, protestantizam, islam i budizam isto tako imaju egregore. Velike političke ideologije također…

 

Kada egregor živi dugo vremena, on stječe relativno neovisnu egzistenciju. Tada on više ne sluša impulse koje mu majstori sekte prenose posredstvom rituala, i nije više poslušan rob, nego često postaje divlji tiranin. Ovo objašnjava zašto, često, neki pokret s vremenom uvelike skrene od svojih originalno postavljenih ciljeva. Također, egregor može utjecati na materijalno. Tajna osvajanja egregora 'evokacijom' bila je tajna poznata rimskim svećenicima.

 

Psihičko formiranje egregora je odavno opisano u mnogim okultnim radovima. Pravila yoge tvore dio toga. "Duhovne vježbe Sv. Ignacija", rad poznat svim jezuitskim učenicima je također dio ovoga radnog tijela.

 

Okultni život egregora osiguravaju procesi identični onima koje upotrebljava magija kako bi oživjela sile koje nazivamo elementarnima. Krv žrtava (holokaust obožavanja ili ispaštanja), aromatske smole, tamjan, mirta i sl. (krv bilja), vizualizacija konkretizacije slike, mentalne struje, lanci jedinstva itd. tvore dio ove knjige rituala oživljavanja i očuvanja egregora…

 

Samo iz ovog površnog opisa koncepta egregora može se izvući logičan zaključak da je država egregor, jer ima sve komponente istog. Egregor stoga ne mora niti biti zamišljen od strane naših misli već su ga osmislili drugi i dali mu ogromnu moć temeljem svojeg tajnog znanja, a mi ovce smo ga samo slijedili kao svoj. Stoga mjehur ideologije u kojem obitavamo zasigurno nije osmišljen našim mislima i našim željama, jer bi tada egregor/država sigurno izgledao drugačije.

 

Živimo tuđe snove.

 

Preduga izloženost radijaciji i kontaminaciji ideje uzrokuje točno to, da se čovjek počne plašiti života i krije se od njega ispod hermetički zatvorenog zvona u kojem nema života već samo njegova simulacija. U takvom stanju čovjek ne samo da kida biljke koje mu ne smetaju, već ubija druge ljude, životinje, onečišćava zrak, truje vodu, proizvodi otrove i ubacuje ih u tijelo kroz hranu i lijekove.

 

Izgubivši dodir sa zemljom, on postaje najveći neprijatelj života, i svi su toga svjesni. Ispravak netočnog navoda: Nije čovjek taj koji je neprijatelj života, već njegova nesvijest o mjehuru ideologije u kojem živi. Ako bi čovjek bio neprijatelj života onda bi ga trebalo istrijebiti, a taj život to je on. Opet se vrtimo u krug. Ono što se treba iskorijeniti je ideologija. Ili se barem ista treba staviti pod totalnu kontrolu čovjeka. NE MOŽE IDEOLOGIJA BITI NADREĐENA ŽIVOTU/ČOVJEKU. ČOVJEK JE APSOLUTNI GOSPODAR.

 

Stoga potrebno je izići van iz mjehura ideologije kako god se ona zvala ili izaći iz mnogih slojeva ideologija koje su se stvarale unutar neke druge ideje i stupiti nogom na zemlju. Zemlju ćete lako prepoznati. Ona nema pravila i ograničenja, nema dobrog, lošeg. Nema kazne i nagrade. Nema cilja i interesa. Na zemlji nema vladara, hijerarhije, stoga je to anarhija.

 

Razmišljajte mudro kao i mudrac iz gornje priče koji je shvatio da je upao i mjehur ideje i da treba iz njega izaći. Nije znao da će svi na njega skočiti jer je izdajica i nevjernik/heretik. Stoga je napravio plan tranzicije. Uostalom kažu da nikad nije baš dobro nešto potpuno naglo napraviti. Možda to nije istina, ali ajmo se praviti da jest. Ako naglo iskočite iz mjehura naći ćete se u potpuno nepoznatom prostoru i patnja će vam biti prevelika, a pitanje je da li imate kapacitet za prevladavanje iste. Postoji realna opasnost da čovjek sagori na tom putu k istini. Postupno razvijanje svjesnosti i konstantno promišljanje o oslobođenju od ideologija i mentalnih krletki kroz neko vrijeme će dovesti u stvarnost prilike da se ta misao utjelovi. Revolucije, evolucije, prosvjetljenja, uzdizanja, uznesenja, otvaranje trećeg oka, građanski neposluh, joge, meditacije, molitve, hodočašća su samo ideje koje te ne oslobađaju već suprotno. Ovog treba biti itekako svjestan, jer onda isti mogu biti ono što jesu, tranzitivni alati koje ćeš kad ti više ne budu trebali odbaciti, jer sjetite se ponovo: ČOVJEK JE APSOLUTNI VLADAR I NJEGOVO POSTOJANJE NE OVISI O NIČEMU JER ON JE ŽIVOT, ISTINA, LJUBAV.


JA JESAM…POSTOJIM……NEOVISNO O BILO KOJOJ IDEJI O POSTOJANJU.

student financial help center