Dražen Kasalo: Ministarstvo egzorcizma

Napisao  Pročitano 1875 puta

Iako već pretpostavljam znate da ja uglavnom pišem o pravnom sistemu iz neke možda neobične pozicije, vjerojatno vam sada naslov remeti obrazac pa se pitate, Koji ku*** ovo ima veze sa pravom. Ovo je vjerojatno tema o kojoj se ne govori ili se nema što reći. Osim toga prema uobičajenom opažaju egzorcizam je monopolistička struktura unutar katoličke crkve i ukoliko bi netko mogao ili trebao nešto reći o tome to je ona, osim ako se netko drugi ne usudi promišljati o tome.



Egzorcizam (grčki exorkizein zaklinjati ili otklinjati, latinski exorcizare, zaklinjati) je religijski postupak istjerivanja zloduha iz opsjednute osobe.

Kada Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Sotone i oslobođeni njegove vlasti govori se o otklinjanju (egzorcizmu). Egzorcizam smjera izgonu demona ili oslobađanju utjecaja zloduha i to duhovnom vlašću koju je Isus povjerio svećenicima. Prije nego se stvarno pristupi egzorcizmu treba provjeriti je li doista riječ o opsjednuću ili se radi o bolesti koju treba prepustiti medicini. Pošto je nemoguće dokazati da se radi o opsjednuću, egzorcizam nije u koncenzusu sa znanošću i odluka o njegovom provođenju leži na oboljelom ili njegovim bližnjima. Prema katoličkom nauku egzorcizam može vršiti samo svećenik koji je dobio posebno odobrenje od mjesnog biskupa, a ima za cilj osloboditi opsjednutoga. Egzorcist treba biti čovjek duboke vjere, odlikovati se pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života.......

Egzorcisti vjeruju da prije samog čina otklanjanja moraju stupiti u kontakt s demonima – moraju znati broj demona u osobi, njihova imena i razlog ulaska u čovjeka, moraju saznati vrijeme njihova izlaska iz čovjeka.

Egzorcizam je prije svega molitva za nekoga, a ne magični čin svećenika koji želi zadiviti zajednicu i napraviti spektakl. Obred koji se vrši samo nad krštenom osobom..... (Wikipedija)

Crkva kaže i da je opsjednutost neka vrsta psihološkog poremećaja i da treba biti vrlo oprezan kad se uspostavlja tzv. Dijagnoza jer se može desiti da je u pitanju psihička bolest, a ne opsjednutost.

https://www.bitno.net/vjera/egzorcizam-zli-duhovi-znakovi-opsjednuca-u-nauku-katolicke-crkve/

Ok, bilo je dosta definicija i njihovih obrazloženja. Sad ćemo na cijelu stvar pogledati iz manje kompliciranog i jednostavnijeg kuta. Po mojem razumjevanju egzorcizam je proces istjerivanja demona iz tijela, duha, uma domaćina. Iako crkva uporno govori o zlodusima prilično je jasno da to ne moraju nužno uvijek biti entiteti sotonsko-demonske naravi. To mogu biti bilo kakvi entiteti koji su na nekakav način dospjeli u auru domaćina i odatle djeluju u svoju korist. Mnogo o ovome možete pročitati u besplatnoj knjizi na netu „Mala studija o nevidljivim ljudskim i neljudskim entitetima i utjecajima “ (http://www.oslobadjanje.com/mala-studija.html) koji je napisao Denis Kotlar. Stoga čuveni film „Exorcist“ koji je i danas sinonim za obuzeće tijela i duha domaćina je jedna teatralna verzija koja po meni kao i svi holivudski filmovi služi u propagandne i manipulativne svrhe.

Dakle, entitet ne mora nužno biti ogavan, gadljiv, ružan, odvratan, zao, ali ono što on pod svaku cjenu želi jest da se vrši njegova volja. Entitet je u biti energetski potencijal, svijest koja nema svoje vlastito tijelo već se nastanio kao nekakav parazit i koristi tijelo domačina. On je alien (stranac, tuđinac, vanzemaljac), onaj koji je neuzemljen, nema svoje tijelo (extraterrestrial, van zemlje/tjelesnosti). Entitet je stoga stranac, vanzemaljac, a čega domaćin često nije uopće svjestan.

Ovdje ćemo se malo poigrati riječima jer je taj engleski fascinantno ezoterično zamršen. Engleska riječ „host“ znači u jednom smislu domaćin, posjednik, koji prima goste, odakle dolazi riječ hostel. U drugom smislu „host“ znači stranac, neprijatelj i izvor je riječi „hostile“ što znači neprijateljski.  U još jednom smislu „host“ je tijelo kristovo, posvećeni kruh a dolazi od latinske riječi hostia što znači žrtvovanje, također i životinjsko žrtvovanje, prinošenje žrtve, od čega dolazi naša riječ koju koristimo u crkvenim obredima, hostija. Inače host znači i gost, posjetitelj čiji je izvor *ghos-ti – stranac, gost.

This appears to be from PIE *ghos-pot-, a compound meaning "guest-master" (compare Old Church Slavonic gospodi "lord, master," literally "lord of strangers"), from the roots *ghos-ti- "stranger, guest, host" and *poti- "powerful; lord" (see potent). (www.etimologyonline.com)

Dakle da završimo ovo o riječima, etimološki gledano riječ gospodar, gospod znači gospodar stranaca, a riječ ghost (našim prizvukom na gost) je sablast ili duh sa prizvukom na nešto zlokobno, recimo to tako.

Dakle ova prostitucija riječi „host“ potpuno briše granicu između domaćina i gosta koji je etimološki gledano ujedno i neprijatelj, sa prizvukom na sablasnost, strah i dramu. (Sablasni neprijatelj, stranac koji je bio gost, a postao je domaćin).

Što hostija koju jedete prilikom crkvene svete pričesti u ovoj igri riječi znači razmislite sami.

Ajmo dalje.

Dakle, kad gost, entitet preuzme domaćina to se u ovim procesima naziva opsjednutost ili ob(uzetost). Kad netko kaže da ga je nešto obuzelo zapravo kaže da je potpuno izgubio kontrolu i počeo djelovati neprepoznatljivo kao da to nije on. Stoga onaj ob-uzeti više ne upravlja, već kroz njega govori, djeluje, priča, misli netko/nešto drugo. Entitet/demon upravlja mislima, tijelom i izričajem domaćina, stavi cijelu njegovu svijest i svjesnost sa strane zagrabi volan i u potpunosti upravlja. Domaćin može često biti svjestan tog procesa, ali ne može prepoznati razliku između sebe i gosta (hosta i hosta) pa misli da to on svjesno djeluje. Često se takvi ljudi pitaju zašto tako djeluju, imajući grižnju savjesti i nevjericu. Zatim si natovaruju krivicu jer se nemogu othrvati pojedinim navikama i željama koji ih jednostavno potpuno obuzimaju tražeći ultimativno da se vrši njihova volja.

Poznato je da ljudi koji su doživjeli velike traume u djetinstvu ili koji su dugo vremena koristili droge ili alkohol imaju velike tendencije privlačenju raznih entiteta koji se jednostavno nastane zbog anemičnosti domačina da se tome odupre ili uz njegovu  prešutnu dozvolu. Međutim manje je poznat učinak zaposjedanja domaćina misaonim obrazcem (ideologijom) na koju je domaćin u potpunosti svojim znanjem pristao, potpisao i izrekao magičnu za-kletvu (kletvu samog sebe) u nas poznatija kao prisega.

exorcism (n.)  
early 15c., "a calling up or driving out of evil spirits," from Late Latin exorcismus, from Greek exorkismos "administration of an oath," in Ecclesiastical Greek, "exorcism," from exorkizein "exorcize, bind by oath," from ex "out of" (see ex-) + horkizein "cause to swear," from horkos "oath." Earlier in the same sense was exorcization (late 14c.).

Riječ egzorcizam etimološki znači administriranje prisege, zavezati zavjetom, zakletvom, prisega. Usput rečeno na engleskom jeziku riječ prisega (swear, oath) znači i psovati, kleti, gadost, zavjet.

Kad ovdje pišem o tome načinu zaposjedanja tijela i duha domaćina prvenstveno mislim na djelatnike Ministarstva Unutarnjih Poslova poznatije i kao policija. Policijski službenik je obuzet, jer on više ne misli, govori, radi kao čovjek već kao službenik, rob, vantjelesnog entiteta znanog kao država. Država i njemu pripadajuće ministarstvo su ghost-s (utvare koje nemaju svoje tijelo) već govore kroz tijelo obuzetih i zakletvom zavezanih živih ljudi, koji više nisu živi ljudi već policijski službenici. Oni se točno tako i ponašaju. Kad te zaustave govore u ime države, misle u ime države, djeluju i ime države. On ne govore u živom, već službenom (obuzetom) kapacitetu. Nekad mogu kazati: „Ma prijatelju ne bih te ja kaznio, ali zakon je takav i ja tu ništa ne mogu, jer sad sam na radnom mjestu (obuzet) i ne govorim u svoje ime, a zakon je jasan po tom pitanju, bla,bla,bla......“

Stoga policijski, administrativni, sudski i drugi službenici (sluge) nisu sluge čovjeka već vanzemaljskog neprijateljskog entiteta zvanog Država koji se trajno nastanio u duše i umove opsjednutih i govori i djeluje kroz njih. Oni su klasični primjer kako se ugovorom ili zavjetom/savezom entitet nastanjuje na dušu domaćina. Obzirom da je u pitanje jaklo velik i snažan program (ideologija), onaj koji ovo ipak uspije shvatiti bit će šikaniran od kolega, rodbine i susjeda da se vrati natrag u program u sigurnost poznatog, tipični Štokholmski sindrom.

Čovjek obuzet vanzemaljcom i njihovom invazijom, programom, nije svjestan da nije on taj koji djeluje u službenim trenucima, već je njegova izvorna esencija (čovjek) stavljena sa strane, a iz njega govori demon (osoba). Opsjedniti uniformirani (uni – jedan; forma – oblik) službenik svojom odorom simbolički pokazuje da je obuzet i da iz njega progovara netko drugi.

Dužnost (zato jer je dužan, temeljem zakletve) jednoobraznog uma obuzetog policijskog službenika je da traži, detektira, identificira druge opsjednute entitete i da ih istjeruje iz ljudi jer je on jedan vrsta egzorcista. Policijcki službenik te pita dokumente koje mu daješ na kojima piše tvoje ime. Prvo pravilo egzorcizma je saznavanje imena entiteta/demona da bi se moglo pristupiti daljnjem djelovanju istjerivanja đavola. Dokument koji si dao policijskom službeniku je dokaz da si i ti obuzet jer ne znaš tko si već se predstavljš građaninom nepostojeće države, što znači da si obuzet, pričaš o nekakvim zakonima, nekim stranim jezikom. Identifikacija demona je izrazito bitna u ovom procesu te stoga policijski službenici te neće ostaviti na miru dok ne saznaju tvoje ime i prezime, pa makar morao otiske prstiju davati ili noćiti u zatvoru.

Upitan zašto je važno poznavati demonovo ime švicarski svećenik je izjavio: “To u Obredniku ima svoju specifičnu svrhu. Imenovati nešto, ili poznavati nečije ime, znači imati moć nad time (u židovskoj tradiciji, op. a.). U biti, Bog je Adamu dao moć da imenuje stvari. Kad demon otkrije svoje ime, pokazuje da je oslabljen; ako ga ne kaže, još je uvijek jak.” https://www.bitno.net/vjera/formacija/zasto-egzorcist-treba-znati-ime-demona-demoni-imena-kako-prepoznati-opsjednutost/

Ime i dokument je dokaz da si ti demon, čudovište, ljudsko biće, koje je kao čovjek, ali nije čovjek. To potvrđuju i Pravni riječnici u čijoj definiciji čudovišta stoji: Ljudsko biće rođenjem, ali u nekom dijelu sličnije nižoj životinji. Čudovište nema nasljednu krv i ne može biti baštinik nijedne zemlje....

Stoga ako je u Bibliji kao jedini argument nekada pisalo da je čovjek taj koji baštini zemlju jer je božansko biće, sada se zapravo smatra čudovištem bez prava baštinjenja zemlje. Naravno da to nije istina ali postoji ogromna razlika između termina „čovjek“ i „ljudsko biće“ o čemu ću drugom prilikom.
 
Kako je u početnoj definiciji napisano Isus krist je ostavio u amanet, kome drugom nego katoličkoj crkvi, da u njegovo ime istjeruje đavola (entitet, osobu,čudovište) iz ljudi i rimska crkva je jedina na svijetu cijelom ona koja ima legalitet da istjeruje demone.

Možda vam sad sve ovo nema nikakvog smisla, jer onda ispada da ja želim reći da su policajci službenici crkve, a što oni nisu niti imaju ikakve veze sa istom. Hm glupo, zar ne, baš sam se zapetljao.

Dajte mi sekund da se pokušam iz ovog izvući:

Možda niste znali da riječ ministar znači; onaj koji provodi religiozne obrede, religioznu službu svećenikov asistent, sluga, a ministarstvo valjda cijela agentura koja služi svećenstvu, o ad-ministraciji neću niti govoriti.

minister (v.)  
early 14c., "to perform religious rites, provide religious services;" mid-14c., "to serve (food or drink);" late 14c. "render service or aid," from Old French menistrer "to serve, be of service, administer, attend, wait on," and directly from Latin ministrare "to serve, attend, wait upon," from minister "inferior, servant, priest's assistant" (see minister (n.)). Related: Ministered; ministering.

Iz ovih stvari svatko kao i u svemu može izvući ono što njega zanima ili da riječi tumači ako njemu odgovora tvoreći neko navodno drugačije značenje. Ali kakva je koincidencija u tome da svećenstvo upravlja državama i ministarstvima. Pa to se je znalo od pamtivijeka da svećenici upravljaju dok političke svite i kraljevi služe samo kao lutke za pokazivanje. Možda mislite da nije tako. Za kraj samo jedan mali argument:

Ugovorom izmedju Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižnistvu katoličkih vjernika pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske u oko upada jedan članak ovak malo čudan i u najmanju ruku

Članak 5.
Prema odredbama kanonskog prava pod jurisdikciju Vojnog ordinarijata pripadaju:
a) vojnici i pripadnici redarstvenih službi, te druge osobe stalno zaposlene u oružanim snagama i red. službama RH.
b) članovi njihovih obitelji, to jest bračni drugovi i njihova djeca, pa i ona koja su punoljetna ako žive s roditeljima u istome domu, kao i njihova rodbina i ostale osobe koje s njima dijele isto prebivalište.
c) kadeti vojnih škola i škola redar. šluzbi, kao i oni koji obavljaju službu u vojnim ustanovama ili ustanovama redar. službi.
d) svi vjernici, muskarci i žene, pa bili i članovi neke redovničke ustanove, koji stalno obavljaju službu koju im je povjerio vojni ordinarij ili im je za nju dao svoju suglasnost.

Pravosuđe u potpunosti spada u ovu kategoriju o čemu mogu nekom drugom prilikom.

Priča o entitetima (misaonim formama) koje poput virusa upravljaju našim bićem je vrlo ozbiljna i poprimila je epidemiološke razmjere u kojima čovjek više gotovo uopće ne djeluje već iz nas uglavnom progovaraju entiteti željni novca, slave, bogatstve, moći, seksa, čokolade, pršuta, janjetine, vina. Međutim nitko nije ni izbliza pozvan da ih odstranjuje osim tebe samog. Crkva može možda izbaciti one koje je i sama postavila, ali također budite i svjesni da je jedan od najvećih entiteta na našim aurama baš religozna misaona forma koja je uvelike zavjetima, skramentima zarobila našu volju i svijest.

Pravni sistem je najveći obuzimač ljudskih umova i duha jer te prisiljava da se odrečeš sebe i počneš djelovati kao obuzet, bez svoje volje, cilja, svrhe potpuno u službi najvećeg demona svijeta – Pravnog sistema.

student financial help center