Domagoj Pintarić: 'Rasprava' o ravnoj Zemlji uvijek ispuni sva moja očekivanja o ljudskoj gluposti

Napisao  Pročitano 7681 puta

Zahuktalo se, u par dana nekoliko portala, grupa i novinara objavilo je priču o teoriji o ravnoj Zemlji. Očekivano je bilo čitano i bilo je puno reakcija. Također očekivanih, dodao bih.



Razumljivo je da će prve, inicijalne reakcije na ovu temu biti ismijavanje ili čuđenje. Svi smo tako reagirali. Kad sam prvi put naišao na to mislio sam da je šala pa kad sam vidio da se ne šale mislio sam da su glupani koji nemaju pametnijeg posla nego „dokazivati“ da je Zemlja ravna. I ponašao sam se slično kao većina. Zato nekada imam više strpljenja s ovima koji to sada prolaze prvi put…

Kad sam naišao na jedan intervju čovjeka koji je jedan od glavnih zagovornika teorije ravne Zemlje rekao je isto, otprilike da je istraživao „teorije zavjera“ sve dok ih sve nije istražio. Onda je ostala ravna Zemlja što je nevoljko otišao pogledati jer je i on „znao“ da je riječ o kretenizmu. No, kad je malo istražio, isto kao se dogodilo meni i svima koji su to istraživali, otkrio je da nije baš toliko glupo, da bi malo po malo postajao svjesniji da smo lagani. Lažu nas u vezi našeg svijeta! Nije kugla, nije te veličine, ne postoji Svemir, a Sunce i Mjesec nisu neka udaljena nebeska tijela nego su izvori svjetla puno bliže Zemljinoj površini.

Kad sam krenuo sam istraživati bio sam šokiran, nisam htio vjerovati, tražio sam neke „rupe“ u teoriji, raspravljao s ljudima, tražio dokaze. No, u jednom trenutku shvatiš da nešto nije u redu. Shvatiš da te ne laže neki youtuber koji objavljuje snimke ravnog horizonta nego oni koji ga zakrivljuju. Zato je bitno da se o tome piše, da ljudi sami istraže, provjere i saznaju. Na žalost, većina ljudi su idioti, izmanipulirani do te mjere da im samostalno istraživanje i donošenje zaključaka nije prirodno pa na članke reagiraju jedino kako znaju – programirano -  primitivno bez ikakvog razumijevanja i argumenata.

U jednom od članaka sam sudjelovao kao „neimenovani izvor deset teza za ravnu Zemlju“, iako nisam naveden da se ne bi sve u „raspravi“ svelo na moje zanimanje stand-up komičara, obrazovanje, izgled, manjak spolnih odnosa i političko opredjeljenje. S jedne strane sam zahvalan što nisam morao čitati izravne uvrede, već su ih upućivali „neimenovanom teoretičaru“, a s druge me zaboli za to jer je u svim slučajevima bila riječ o potpunim glupostima, napisanim od ljudi koji nisu sposobni otići dalje od prozivanja za „markiranje“ ili slabo praćenje nastave. Bez da se itko od njih posveti onome što je napisano. No, na kraju, ni nije napisano zbog budala koje nisu sposobne shvatiti, nego zbog onih koji shvaćaju i koji još nisu slomljeni.

Ne bih rekao da znam „sve“ o ravnoj ili okrugloj Zemlji, ali uz ono što mnogi misle da znaju o svom „planetu“ ja sam otišao i malo dalje te istražio što bi moglo biti stvarnost u slučaju ravnice. Dakle, otišao sam dalje… dalje u istraživanje, za razliku od većine koja je prihvatila ono što im je rečeno. Ne bih se nazvao „vodećim teoretičarem“ niti nekime tko može bez grešaka zagovarati teoriju ravne Zemlje, ali bavim se time, proučavam, ispitujem, nekada pogriješim, nekada zalutam, nekada nagađam, ali bar se trudim. Za razliku od robota, programiranih od najranijeg djetinjstva da ne sumnjaju u poredak.

Teško je tim spodobama objasniti da sam išao u iste škole kao i oni, vjerojatno sam i dalje dogurao od mnogih, ali ravna Zemlja je ona tema kad i netko s osnovnom školom ima „pravo“ spočitati nedostatak obrazovanja onome tko tvrdi da nešto nije kao što su nas učili na prirodi i društvu ili fizici.

Jedan se javio i izgovorio sto uvreda na moje obrazovanje, a onda hladno napisao da je Zemlja 40 000 kilometara široka i da se zato ne vidi zakrivljenost. Ponavljao je to par sati dok mu nisam rekao da je pobrkao opseg i promjer, da je opseg 40000, a promjer 12000, a i da se „ne zna“ piše odvojeno. On je, ujedno, bio jedini koji je ponudio odgovore na deset teza iznesenih u članku, a neki od „argumentiranih“ odgovora su bili: „Glupost.“, „Laž“, „Ovo nek' ti objasni netko iz petog razreda, ja neću“ (jer vjerojatno do petog nije ni dogurao) i slično.

No, nije bio usamljen u tvrdnjama da su teze gluposti. Dogodilo se da su ljudi koji su napadali teze tvrdili da je glupost to što sam napisao da se zakrivljenost ne vidi jer su je oni vidjeli s vrha svoje zgrade, jedna ju je vidjela s 1500 metara dok je skakala padobranom, jedan ju vidi sa Zemlje i s broda na pučini, dok su drugi koji su zagovarali istu teoriju okrugle Zemlje tvrdili da se ne može vidjeti zakrivljenost jer je Zemlja prevelika kugla. Dakle, istu tezu brane oni koji kažu da se očito vidi i oni koji kažu da se ne može vidjeti?!

Niti jedno niti drugo ne može biti točno, ali eto, u takvim raspravama sve prolazi. Zakrivljenost se prema teoriji okrugle Zemlje može vidjeti već na 12000 metara visine, na 15000 je jasno vidljiva, a za sve visine iznad toga mora biti očita zakrivljenost horizonta. Međutim, nitko nije niti ovima koji ju vide sa zgrada niti onima koji ju ne vide s Mjeseca rekao da su glupi i da pričaju idiotarije koje je lako dokazati s par jednostavnih jednadžba.

Teško je shvatiti zašto ljudi imaju potrebu reagirati „na prvu“ i lupetati gluposti o onome o čemu ništa ne znaju. Zbilja. Jedna je napisala da nije istina da kršćanstvo govori o ravnoj Zemlji. Prvi red Knjige postanka izričito govori o tome, ali za nju to nema veze. Kakve veze ima to što je u svetoj knjizi kršćanstva na prvoj stranici opisano da je Bog stvorio Zemlju, napravio Svod, odvojio vode, razmaknuo kopna i kako već dalje ide.

Jedna je napisala da Islam ne govori ništa o ravnoj Zemlji, iako u Kur'anu ima više mjesta na kojima se opisuje prostiranje Zemlje „kao tepiha“ i o ravnici. Nema ni to veze. „Kao da je netko to čitao pa će mi pokazati… a i kad pokaže neću više odgovarati“ – logika je tih maloumnika.

Mene stvarno zanima što se događa u glavi osobe koja tvrdi da se zakrivljenost vidi na 30000 metara i onda joj pokažeš ovu snimku, a ona i dalje tvrdi da se vidi:

 

 

Zanima me što se događa! Na koji način procesuiraju to… misle li da je to lažna snimka, da nije s 30000 metara, da ja i osoba koja je snimku snimila imamo neki tajni plan zbog kojeg tvrdimo da nema zakrivljenosti? Ne znam. Ne znam jer nitko od njih NIKADA nije odgovorio nakon što im pokažeš snimku. Nikada. Jer ne trebaju oni gledati kad ZNAJU da se vidi.

I onda ti pokažu ovu sliku s desne strane. Snimku s iste visine samo na kojoj se lijepo vidi uporaba leća. Tako mogu i nogometno igralište prikazati kao veliku loptu, sa svim reflektorima pravilno nagnutim u odnosu na zakrivljenost.

 

 

Onda dođu i kažu da imaju snimke i fotografije Zemlje. Od Nase. Jer to je to. Mi se toga nismo sjetili… Nekada me stvarno zapanji ljudska glupost. Onda pokažu neku fotografiju. Jednu od ovih:

 

 

I to je opet to. Nema veze što je Zemlja DRUGAČIJA na svakoj fotki jer to nije bitno. Očito kontinenti rastu te mijenjaju položaje i boju svakih par godina. Nema razloga sumnjati da su ovo prave fotografije… I ne sumnjaju. Obično ti kažu da im pokažeš sliku ravne Zemlje jer bez fotografija ne vjeruju. Pa im kažem da mogu nacrtati jednu jer očito su im loši crteži dovoljan dokaz.

Nevjerojatno je koliko glupi ljudi mogu biti u branjenju svojih dogmi. To je kao kad vjernik priča da molitva pomaže. Molitva ako upali onda je to Bog uslišio želje onoga tko moli, a ako ne upali onda je to pak Božja volja jer ima neki drugi plan. Dakle, kao što pokojni George Carlin kaže, parafraziram: Onda je tako svejedno molio se ti ili ne ako ne utječe na Božju odluku.

Ali tako je i s ovim svemirskim dogmama.
 
- Jasno se vidi zakrivljenost.

- Evo snimke, ne vidi se.

- Vidi se, ali ovo nije prava snimka.

- Je, ovo je snimka od Nasa-e.

- Onda nije s prave visine.

- Je, evo sami pišu da je s te visine.

- A, onda se vidi zakrivljenost. Evo! Vidi!

- I dalje je ravno.

- Tebi se ništa ne može dokazati, neću raspravljati s tobom, ti si neškolovana budala!

Ne znam zašto ljudi imaju potrebu sami sebe uvjeravati u nešto što očito nije točno. Očito je da imamo neke nepravilnosti u njihovoj teoriji. I zar je lakše povjerovati u čarolije i neka suluda objašnjenja, nego potražiti „alternativna rješenja“?!

- Ako zrakoplov krene s jedne točke i leti ravno uvijek će se vratiti na ovu točku!

- Je li to itko ikada izveo?

- Nije, ali to je moj dokaz!

Uvijek me čudi kad ljudi posegnu za „objašnjenjima“ koja nikakvog smisla nemaju. Lakše je izgovoriti potpunu glupost koja se poklapa s dogmom, nego logički sagledati ima li to sve smisla. Na primjer, zoomiraš im snimku broda na 30 kilometara udaljenosti od obale i on se vidi. Jasno k'o dan. Brod na pučini, ravnoj k'o ravnalo. I onda im kažeš: „Zbog Zemljine zakrivljenosti ovaj brod ne smije biti vidljiv jer bi morao biti više stotina metara ISPOD horizonta. A vidljiv je što znači da nije „zašao“ za horizont.“. 90% ih nikada to neće komentirati, ali oni koji hoće će posegnuti u svoj Super sack i izvući „objašnjenje“ o prijelomima vode i svjetla ili neku drugu čaroliju.

- Gravitacija postoji.

- Uzmi ovu veliku loptu i zavrti ju pa ćemo pričekati da privuče u svoju orbitu ove manje lopte.

- Ne radi tako!

- Nego kako?!

- Nije bitno, ti si glupan bez škole s kojim nemam što raspravljati!

Gravitacija je jedna od tih čarolija. Kad nešto ne možeš objasniti samo kažeš da je to u teoriji dokazano. Gotovo! Pobjeda! Tijela privlače jedno drugo! „A zašto onda ovo…“ – „Ne želim više pričati o tome jer si ti glup, teorija postoji i tamo je sve objašnjeno!“. „Aha, ok, vidim da je TEBI sve jasno.“

- Brod plovi oko svijeta!

- Možda plovi u krug po ravnog površini pa izgleda kao da je oplovio OKO kugle.

- To je nemoguće!

- Primi rukom stablo i ne puštaj ga dok hodaš ravno i doći ćeš na mjesto s kojeg si krenuo.

- To nije isto, ja znam da je Zemlja kugla, a ti si glup!

Najdraži su mi pak oni koji negiraju poznate činjenice. „Rijeke ne teku uzbrdo!“, iako se zna da ima rijeka koje kilometrima idu uzbrdo, ali to se ne uklapa u dogmu i onda kad više nemaju kud, kad moraju priznati, kad su pritisnuti, najviše što mogu dozvoliti je: “Ne teku dovoljno dugo da bude bitno!“. Što je ljepši način za priznati da teku uzbrdo, ali se ne uklapa u dogmu.

- Zemlja je kugla, evo ti dokaz! Kreni hodati ravno pa napravi pravi kut pa onda opet hodaj ravno pa napravit pravi kut i doći ćeš na početak trokuta s kojeg si krenuo.

- Nećeš! Sigurno! A ako si toliko glup da u to vjeruješ probaj hodati pa ćeš vidjeti i sam. A to također nitko nikada nije izveo, samo se takvi poput tebe hvataju za to kao i za otjecanje vode u suprotnom smjeru na različitim „polutkama“ što je otprilike jednako glupa i jednaka izmišljotina.

Najviše maloumnih komentara je bilo u vezi brodova na pučini. „Svi znamo da…“ i onda ona retardirana klasika o dimu pa dimnjaku pa krmi… iako SVI ZNAMO da to nije istina. Svi znamo da kad brod „zađe“ za horizont, ako imamo dalekozor vrlo brzo se vraća na isti horizont s kojeg je zašao. Opa! Kako to?! Tako, idiote, jer je tvoje vidno polje ograničeno i zato pomagala „vraćaju“ ono što je iz njega izašlo, a što ne znači da živiš na kugli, debilu!

 

 

Bilo je i onih koji kažu da to nije bitno. Svejedno je na čemu živimo, ima važnijih stvari. Par njih se javilo i reklo da je to „skretanje pozornosti“ s važnijih problema. Zaista, vjerujem da ima puno važnijih tema od toga jesmo li na nastali iz niza slučajnosti započetih velikim eksplozijama ili smo umjetno stvoreni od nadmoćne inteligencije s ciljem i planom. Da, slažem se da je bitnije hoće li neko smeće od portala objaviti nebitan članak o nebitnom događaju oko čega se moramo svađati od toga jesmo li možda na jednom od nivoa duhovnog putovanja koje je pred nas postavio Stvoritelj Zemlje, tko god ili štogod On ili Oni bio/bili.

Ne znam baš da nas je stvorilo neko duhovno biće… navodno su i kupola i dno zemlje prilično materijalni, kao i sve oko nas, ali možda je razina na kojoj to biće ili njih više funkcionira puno viša od razine na kojoj smo mi. Možda je zato bitno da poradimo na širenju svoje svijesti, svoje „duhovnosti“ i pokušamo shvatiti tko je naš Stvoritelj i zašto nas je stvorio. Nemojmo graditi kule koje će doseći Nebesa jer znamo kako je to prošlo u Babilonu, ali vjerujem da se neće ljutiti ako se zapitamo i malo istražimo.

Sve je bolje od prihvaćanja da živimo na nečemu što ne postoji. Ako ništa drugo, zapitao bih se zašto me netko laže… što je to što mogu saznati? Što je to što skrivaju? Zašto nam to ne govore?

To bi bila normalna pitanja. Debil se uvijek može pitati jesam li markirao fiziku i jesam li pao s ruba. Zato jer je on debil, debil koji će uvijek opravdati očekivanja prema maloumnicima. Čak i kad nisam „znao“ da je Zemlja ravna, nisam bio takav debil koji ne čita i ne pokušava shvatiti zašto netko tvrdi da je. Otišao sam pogledati pa kad sam se „uvjerio“ bio sam sretan što nisam ispunio ta očekivanja.

 

student financial help center