Domagoj Pintarić: Za vjeru treba vjerovanje, a za zavjeru uvjeravanje

Napisao  Pročitano 1925 puta

Jesu li teoretičari zavjere naivni ili su naivci oni koji zavjere nekritički odbacuju? Ako među prijateljima na društvenim mrežama imate teoretičare zavjera sigurno ste primijetili da sve može biti predmetom njihovih sumnji.



Nekada su to tragovi na nebu, nekada neobične izjave poznatih, nekada stihovi pjesama, unaprijed ili unazad, nekada je to snimka predsjednika države ispred stepenica koje iz njihove perspektive nesumljivo predstavljaju piramidu bez vrha, a nanizani političari na slici su pripadnici najtajnijih društava. A kako lakše to dokazati nego podijeliti broj ljudi na slici jer ih je točno 17 što podijeljeno s brojem 3 jer stoje u tri reda puta 9 stepenica ukupno daje očekivani Broj Zvijeri. Većina Facebook "teoretičara" izaziva podsmijeh svojim naivnim i suludim tvrdnjama, nekada vas živciraju jer vjeruju u potpuno nemoguće stvari, ali mora se priznati da ponekad ukazuju na ozbiljne probleme. Možda i češće od "ponekad".

 

 

To što među raznim "teorijama" ima svakakvih gluposti ne znači da jedan postotak ne zaslužuju našu pozornost. To što netko misli da je Kubrick u filmu Isijavanje na scenografiju postavio poster skijaša koji to uopće nije nego je to zapravo prikaz Minotaura koji pak ukazuje na istrijebljenje američkih domorodaca, ne znači da nije u pravu netko tko upozorava na manipulacije pojmovima poput "globalno zatopljenje" i "klimatske promjene" i ispiranje umova nepostojećim problemom kako bi se zaustavio razvoj zemalja trećeg svijeta nametanjem tzv. ekoloških standarda i poreza. I jedan i drugi se bave zloglasnim "teorijama zavjera". Samo je jedno nategnuta teorija uzrokovana mješavinom paranoje i ludila, a - drugo nije.

 

 

Slušao sam ljude s viškom vremena i manjkom suzdržanosti koji su razvili takve teorije da sam jedva suzdržavao smijeh. Nekada nisam izdržao i kroz široki osmijeh na licu ih pokušavao uvjeriti da se ne smijem njima. No, slušao sam i ljude koji znaju što pričaju. Kako to znam? Jer nisu ludi. Jer znam da su istraživali to o čemu pričaju. Pod istraživanjem mislim na to da su otišli dalje od gledanja dnevnika i čitanja dnevnog tiska. No, nekima to i dalje ništa ne znači. Za one koji se smatraju izrazito racionalnima SVE teorije zavjera spadaju u istu grupaciju nevješto izmišljenih priča u koje nitko nikada ne bi trebao vjerovati.

Stoga, ako među prijateljima imate "teoretičara zavjera" vjerojatno imate i nekoliko ovih "racionalista" koji kao programirani reagiraju svaki put kad netko teoretiziranjem izađe van glavne struje vijesti, van onoga što nam establišment nudi kad jedino moguće rješenje. Tako da riskirate njihovo nesmiljeno ismijavanje ako kažete da je barem mrvicu čudno to što ožalošćena rodbina žrtava pucnjave u Sandy Hooku prije srcedrapajuće konferencije za tisak zbija šale. Kao da jedva čekaju trenutak da vam se otvoreno smiju jer je vama malo čudno to što se na snimci jasno vidi da prije nego što netko vikne "akcija" i "snimamo" ljudi koji predstavljaju užu obitelj upravo upucanih srednjoškolaca stoje i kroz smijeh i zabavu se hihoću te glupiraju sve dok ih se ne obavijesti da je počelo snimanje, tada na svoja lica nabacuju tužne izraze i kroz suzno grcanje govore o najtežem danu u njihovim životima.

 

 

Teoretičar zavjera neće propustiti ukazati da je takvo "neobično" ponašanje zapravo znak da oni nisu prava rodbina već glumci namještene pucnjave, takozvanog false flag napada kako bi se postrožila prodaja oružja i razoružao narod, sve s ciljem lakšeg sprovođenja kontrole jer nenaoružani ljudi ne pružaju ozbiljan otpor.

S druge strane racionalist neće propustiti priliku ukazati na opasnost držanja oružja jer je to čuo u vijestima, na sve pucnjave koje su počinili ljudi koji su posjedovali oružje jer su mu tako rekli na vijestima i na to da je snimka koju je upravo vidio na tim istim vijestima potresna i da nije primjereno izmišljati neke teorije o tome zašto su se roditelji ubijene djevojčice smijali i glupirali prije početka. Vjerojatno je u pitanju šok, možda to ni nije smijeh već histerični plač, a netko će sigurno primijetiti da nitko od nas nije bio u takvoj situaciji pa ne možemo znati što su oni prolazili i možda je smijeh i glupiranje zapravo način na koji oni prolaze ovu izrazito traumatičnu situaciju. Nije to zato jer su glumci koji se zekaju prije snimanja... jer sve je uvjerljivije od teorija zavjera... Vrhunac rasprave predstavlja trenutak kad jedan od njih objavi članak "Teoretičari zavjera su manje inteligentni" ili "Zašto su teorije zavjera idealne za usamljene luđake sa seksualnim frustracijama".

 

 

Ponekad je ta riječ "zavjera" ono što nas dijeli na dvije skupine. Na primjer, ako kažete da je gradonačelnik počinio kazneno djelo iz područja gospodarskog kriminala jer je na ilegalan način bez natječaja povjerio izgradnju javnog zahoda osobi koja je na račun gradnje oštetila gradski proračun za nekoliko milijuna kuna na što su zažmirili policija i sudstvo te većina medija i izvršna vlast - sve je u redu. Vi ste racionalna osoba, svjesna da postoji gospodarski kriminal i da je gradonačelnik u jednom trenutku došao u napast te podlegao iskušenju zajedno s nekoliko građevinarskih firmi, nekoliko sudaca, novinara i policajaca.

No, ako za istu situaciju kažete da je riječ o ZAVJERI između gradonačelnika i poduzetnika, da su novinari sluge medijskog prikrivanja istine, a sudstvo i policija kontrolirani aparat - onda riskirate podsmijeh, napade i oštru kritiku racionalista koji će reći da kreirate loše sklopljenu priču kako biste skrenuli pozornost s nekog pravog problema.

Sto puta su ti isti racionalisti pokušali osporiti OČITE zavjere tako što su ih izbjegavali nazvati zavjerama. Odjednom su to dogovori, kriminalne radnje, čudni spontani i slučajni događaji ili nešto što jednostavno ne zavrijeđuje dodatno objašnjenje. Možda zato jer bi dovelo u pitanje sustav na kojem se temelje sva njihova nametnuta vjerovanja.

Neki dan je cijeli svijet brujao o tome kako je novinar izmislio priču da je prošao cijelu Europu od Turske do Pariza bez pokazivanja dokumenata, a koja je bila objavljena kao naslovna vijest u engleskom The Sunu. Da nije reagirao Ranko Ostojić kao povrijeđeni ministar jedne od prozvanih zemalja i objavio sliku novinarove putovnice nikada se ne bi saznalo da je priča potpuna izmišljotina i mnogi bi vjerovali u to. No, prema racionalistima, to je jedan jedini takav slučaj i nitko nikada ne bi koristio novine za objavljivanje potpunih laži. Oni ne čitaju "između redaka", oni gutaju drekiće iz naslova!

Nije ministar sklopio zavjeru s poduzetnikom, nego tajni dogovor. Velika je razlika! To je također potpuno izolirani sučaj. Uglavnom ljudi na položajima ne sklapaju tajne dogovore s poduzetnicima, bankarima, naftašima i ne oštećuju proračune ili sudjeluju u drugom obliku izrabljivanja masa. Ako ih se uspije dokazati više unatoč medijskoj kontroli i blokadi to je sve samo neobičan niz slučajnosti...

 

 

Jer, na kraju krajeva, jasno je da su ti racionalisti samo jadni ljudi koji nemaju snage ni volje, a često ni pameti dovesti u pitanje ono što su im nametnuli kao istinu i kao činjenice. To su ljudi koji znaju da ih je netko pokrao, lagao u vezi toga i podmitio sud, ali mu u isto vrijeme vjeruju da nije napravio neku drugu lošu stvar. A u isto vrijeme ljudima koji mu ne vjeruju predbacuju naivnost?! Mi smo naivni jer ne vjerujemo dokazanim lažljivcima?! Mi smo naivni jer ne vjerujemo jedanaesti put nekome tko nas je slagao deset puta?! A oni su racionalni i pametni jer im vjeruju...!?

Ponekad liječe neke druge probleme. Neki od njih vuku komplekse i strahove. Strahove od nepripadanja jer je nekome to najgori način izolacije. Nekome je važno biti dio većine, dio sigurne većine koja ne sumnja u postojeći poredak, koja ne ljulja brod, ne muti vodu i ne postavlja neugodna pitanja. Ako zbog toga treba pojesti govno, zgaziti ponos i glumiti budalu, većina ih je na to spremna. Zato je u "teorije zavjera" potrebno ljude uvjeravati iako su prilično očite i jasne. Za vjeru je potrebno vjerovati. Dok za biti poslušnim robom establišmenta, takozvanim racionalistom - nije potrebno ništa napraviti, štoviše isključivanje mozga i odsutnost kritičnog razmišljanja je nužno za pravog racionalistu. Ne treba se truditi biti glup, nekima to dođe prirodno. Dobro, uz, naravno, gledanje dnevnih vijesti.

student financial help center