Domagoj Nikolić: Sveti Jure i pritajeni zmaj - izrada mističnog zemljovida

Napisao  Pročitano 4849 puta

U magijskim kultovima Biokovo uz još neke planine Dalmacije zvan je Adrion de Ores. Dinara je Kasiopejato jest Dendarah ili svijetla, narod bi rekao Tintara, glavna, ustoličena. Ispravno tumačiti imena naših planina je nemoguće bez zvjezdane analogije. Iako ćemo se u ovom tekstu fokusirati na Biokovo, dio ukupnog blaga otkrit će se spontano u našoj priči.

 

Narod je Biokovo veliku planinu zvao Orij, Oril, Orao što je vezano uz na boga Horusa, svevidećeg orla-sokola stražara gospodara Horizonta to jest Orij-on(t)a. Gospodar Horizonta je, dakle, Orion, nebeski div, najveće sazviježđe na zimskom nebu koji se kreće centralnim, kraljevskim putem, putem nebeskog ekvatora. U mitologiji Orion je prikazan kao div sa deset okrunjenih glava koji izlazi iz mora, a to zaista podsjeća na Biokovo, dominantnu planinu Jadrana koja se nalazi na njegovom središtu. Ona zaista ima deset visokih vrhova koji su zimi često okovani snijegom: to su krune koje blješte na burovitom zimskom suncu.

 

Biokovo znači bili okov, a u Imotskom koji je posve sigurno bolje sačuvao iskonski jezik, obrede i simbole nego primorje,kaže se Bijakova što je bila kova, kovina što će reći zlato. Vrh planine okovan blještavo bijelom svjetlošću, zlatnom krunom svjetla, simbol je vrhunske svrhe, prosvjetljenja, kraljevske krune - cilja Velike alkemijske mijene. Put koji vodi do tog cilja prikazuje se četrnaestom velikom arkanom Tarota. Planina ne simbolizira samo materijalnu prepreku neko i tegobno duhovno uzdizanje prepuno sumnji, neizvjesnosti, iskušenja i opasnosti. Planina prikazuje vrhunsku svrhu i put majstora.

 

 

Najviši vrh, najviša točka Jadrana zove se sveti Jure koji je do svoje slave 23. travnja svake godine okovan snijegom. Blagdan Svetog  Jure, Jurjevo ili Đurđevdan je simbolički početak ljeta arhajske godine koja je bila podijeljena na dva godišnja doba, ljeto i zimu. Zima je  trajala od blagdana Svih svetih do blagana Svetog Jure, a baš toliko se zadržavao snijeg na vrhu Biokova. Kada Sunce istopi snijeg, bjelina se uzdiže  na nebo kao sjajni nebeski disk. Ta slika predstavlja jednostavan i praktičan prirodni kalendar koji prikazuje snagu Sunca u odnosu na zemaljske to jest  z'majske sile i na taj slikoviti način odnos kozmičkih sila dobra i zla. Ljeti je jači Jure, a zimi je jači zmaj: to prikazuje odnose neba i zemlje. Ledovi u Imotskom su mogući sve dok na Juri ima i lopata sniga. Zmaj, dakle, sve do tada može da ujede.

 

To nam kazuje i simbol svetog Jurja, svetog ratnika koji je na svojem bjelcu nadvladao zmaja, nekultivirane i opake sile prirode. To je omiljeni i općeprihvaćeni simbol stalne borbe svjetla i tame koji ulijeva u vjeru u pobjedu života nad smrću.

 

Vrh Sveti Jure tako na više načina predstavlja centralnu i dominantnu točku prostora kopna i mora. Arhajski mudraci su promatrali gore opisane prirodne fenomene i uočili njihovu višu, kozmičku uređenost. Zaključili su da se nebeski poredak - svemir koji se, gledano sa zemlje, mjeri stabilnom točkom ogleda u prostoru zemlje u čijem centru također mora biti istaknuta točka i da na tom tragu treba tražiti daljnje analogije prirodnog kalendara, vrteške neba oko statičnih točaka zemlje, a koje stvaraju cjelovitu i skladnu sliku kako na nebu, tako i na zemlji.

 

 

Sveti zemljovid Ilirije

 

Idući tim tragom uočili su da su glavne točke – vrhovi planina na širem prostoru orijentirani  točno po hodu Sunca oko Svetog Jure. Riječ orijentacija doslovno znači jest pozicioniranje u odnosu na Orijen, Orij. Riječ Orijent, istok, povezana je usko s Orionom. Naime, točno na sjeveru, dakle na meridijanu - mjeridanu nalazi se vrh istoimene planine Cincar čije ime vežemo uz vlaško-romansku riječ cinc što znači pet što je ostalo u talijanskoj riječi cinque. Rekli bismo to je neki čin. Prema pitagorejskim vjerovanjima, a to bratstvo je vjerovalo  samo onome što je provjereno (vjerovanje doslovno znači provjeravanje), pet predstavlja broj središta, sklada i ravnoteže. Iznad tog vrha, naravno, nalazi se Sjevernjača, središte vrtnje zvjezdanog neba i njegova osnovna mjera. Mjer je doslovno ikavski mir, stabilnost. Svemir je svemjer, mjera svega. Prema kozmosu dake, mjeri se sve na zemlji i zato se postoji to famozno pravilo Kako na nebu, tako i na zemlji.

 

Riječ cinc moguće dolazi od sanskrtske riječi čint što znači čista misao, ideja, nešto što je zamišljeno, duhovni čin, dakle onaj koji nije oskrvnut profanošću fizičkog iskustva. Dakle, radi se o stabilnoj točki – zvijezdi koja nam daje orijentir, centralnu točku koja daje ideju o rasporedu, odnosima i kretanju svih nebeskih tijela koje se oko nje vrte. Iz sansktskog čint, izlazi i naša riječ čin, misli se ne samo na ideju, već i na tvorbu, spuštanje ideje na zemlju pa u tom smislu valja razmišljati da je svaki čin tvorbe vrsta magije kojom se ideja ostvaruje u tvari, materiji. Materija je utvara (avatar) ideje. Duh, kako vidimo, uvijek ima prvenstvo. Metafizika je starija od fizike.

 

Vrh koji se nalazi točno na  izlasku sunca ljetnog suncostaja, 33 stupnja sjeverno od Istoka zove se Pločno, a nalazi se na planini Čvrsnici, dakle, još jednoj čvrstoj točki. Dalje na istoj liniji nalazi se vrh Ivan na istoimenoj planini. Pločan ili Plećan je ime Platona (plećast, plečko), a to je alegorija Oriona, jer je Orion plećati div. Sveti Ivan slavi se 24. lipnja za vrijeme ljetnog suncostaja što ima jasnu simboliku, jer upravo tom linijom se obilježava kraj kretanja Sunca u jednom smjeru i početak njegovog hoda u drugom smjeru. U toj točki Sunce doživljava svoj maksimum i istom počinje njegov pad. Ta točka predstavlja određena vrata, kapiju vremena kojom se obilježava određeni početak i kraj. To je Janus, janjus, janjar to jest pastir, bog prolaza i prijelaza iz jednog stanja u drugo, iz jednog svijeta u drugi. Simbol je budnosti, pročišćenja i simbol je bezgranične vlasti. On je ključar, čvrsta točka, stražar na kapiji promjene, na dverima prostora i vremena. Njegov avatar je sveti Petar, biskup (što doslovno znači svevideći (episcopus) to jest stražar, simolički Horus, Orao. Sveti Petar je kovač, Hefest, kraljevski demijurg, Oziris – Ptah u naponu zemaljske i duhovne snage koji snagom kozmičke mudrosti oblikuje svijet to jest materiju na sliku božju to jest kozmičku.

 

Vrh na 0 stupnjeva u odnosu na Istok, dakle na pravom istoku  naziva se Velež. Velež to jest Veles je pogansko božanstvo koji gospodari tamom i zagrobnim životom. Točno, dakle, na mjestu koji djeli svjetlo i tamno doba godine, simbolično svjetlo od tame nalazi se taj vrh čije ime u ovoj metafori dostiže svoj smisao. Na njemu je vrh Botin. Bot je udarac, mjera, gong. Budući da se nalazi na zemaljskom ekvatoru koji nebeski ekvator siječe o ekvinociju, Orion se tamo upravo tada pojavljuje. On preko Veleža prelazi iz tame u svjetlost i obrnuto:  Zato je vladar tame – Velež, Anubis, crni vuk, Hefest.

 

Na 33 stupnja južno od Istoka nalazi se planina Orjen i iza nje Lovćen. U oba slučaja radi se o simbolici Oriona, jer, vidjeli smo, Orion se prikazuje kao mladi i snažni lovac, div, orijaš širokih ramena (plećat kao Platon što je također aluzija na Oriona) i uzana struka. Nas posebno zanima vrh na Orjenu po imenu Zubački kabao. Zub ili zubac je čvrsta istaknuta točka, a riječ kabao označava promjenu slično hebrejskom kabala što također znači promjena. No, u toj riječi također se skriva simbolika Oriona jer sanskrtska riječ kabandhah označava truplo bez glave pogotovo ono koje je zadržalo vitalnost, a to je i ime demona kojemu je Indra odsjekao glavu, donje udove sabio u trup, a na stomaku mu otvorio ogromna usta. Odsjecanje zmajskih ruku završili su Ramu i Lakšmanu. Orion se prikazuje kao div bez glave i nogu, ponekad i ruku tako da je simbolička veza jasna. Na ovom mjestu, Anubis postaje mali Horus, Orus, Orij, novorođeni bog sunca što će svojom svijetlošću ozariti čitavu zemlju. Moguće je, naravno, da je simbolika posvećena konju – kavalu koji je solarni simbol pobjede, ali i plahosti, nestalnosti. U svakom slučaju, zemaljska slika Oriona, Juraj, nalazi se na bijelom konju koji ga uzdiše na svjetlo dana.

 

Sunčev ophod po svetom zemljovidu Ilirije

 

Na južnoj strani meridijana - mjeridana nalazi se vrh na korčuli zvan Veliki Hom. Hom je isto što i hum to jest um. Označava Sunce u zenitu, točku prosvjetljenja, najsjajniju točku, prosvjetljenje uma, buđenje duše, svetovid, avidyu.  

 

Na mjestu zalaska sunca na u doba blizu Božića, točno na dan kada se slavi sveti Nikola, 6 decembra, sunce zapada točno iznad navišeg vrha na otoku Hvaru koji se baš tako zove – Sveti Nikola. Sveti Nikola simbol je silaska duha u materiju, oživotvorenja beživotne mase, materie prime. On je također simbol osvještavanja, jer kažu da je opalio šamar biskupu Ariju na Nicejskom saboru da ga podsjeti da je samo Bog prava životvorna sila, a nikako čovjek – tehnolog – vještac koji se bavi uzaludnim izmišljanjem paralelnog demonskog svijeta. Taj šamar je određena inicijacija, otrežnjenje kao uvođenje u zrelost, a postoji također u viteškim inicijacijama i katoličkoj krizmi. Dakle, pravi duh izlazi iz Oca (ideje), a nikako iz Sina (pojave). Ovaj drugi duh je lažac, demon koji će crnom magu jednog dana sigurno tikvama pucati o glavu.

 

Na liniji ravnodnevnice nalazimo vrh Sveti Martin na Braču. Ravnodnevnica se događa 23. rujna, a sveti Martin slavi se 11. studenog mjeseca i na prvi pogled nije jasno zbog čega njegovo ime odudara od pravilne simbolike vjerskog kalendara. No, s vjerskim kalendarom se manipuiralo, a manipulira se i danas. Možda je ključ u tome što se simbolika svetog Martina nalazi u dijeljenju. Kažu da se taj rimski vojnik smilovao nekom oronulom starcu te podijelio svoj plašt na pola da se i on zagrne od hladnoće. Sama simbolika brojki 11. 11. također asocira na dijeljenje. Teško je znati je li se sveti Martin nekada negdje slavio na ravnodnevnicu, ali to bi bilo logično. Ovako, za sada ostaje nam mali misterij, iznimka koja potvrđuje pravilo, jer se u toj točki prepolavlja godina, a ujesen primat od Sunca uzima Orion, noćni lovac, bezglavi princ tame kojem se u međuvremenu zabijelila njegova zemaljska (z'majska) kruna na vrhu Biokova.

 

I na kraju, na liniji zalaska sunca ljetnog suncostaja, 33 stupnja sjeverno od zapada nalazi se vrh Veliki kabal na Mosoru što ponovo označava promjenu i Oriona. Promjena je bitna i velika, jer zaista Sunce na toj točki mijenja svoj hod. Dani od ljetnog suncostaja postaju kraći, a ljetne žege svojom vrelinom prže prirodu. Proljeće je završilo, dobu bujanja je kraj. Iako Sunce gubi svoju snagu, najveće žege tek dolaze: i ljudi i zvijeri trebaju tražiti zaklon.

 

Kada usporedimo linije koje smo spomenuli sa hodom sunca kroz godinu dobijemo idealno preklapanje. Znači to nije tek puka priča, mit ili legenda, nego nešto provjereno točno: to je prava vjera. A kada spojimo te linije pravokutnikom., dobijemo zastavu na kojoj je krst svetog Đorđa ili križ svetog Juraja! Ovo su vrlo duboki uvidi puno spektra prevažnih implikacija kojih ćemo tek u nastupajućem vremenu otkriti sva svoja značenja i primjene, ali za sada kažimo sljedeće: uočavamo da je zemlja prirodni kalendar. Drugo, pravilnost i uređenost zemlajskog krajobraza te njegov kozmički karakter: zemaljski reljef nije nastao slučajno, već je kao izraz sprege razuzdanih - oslobođenih nebeskih sila (engleski: relief –oslobođenje, olakšanje, spas). Zemljin krajobraz je mistične prirode, vjerna slika neba koja čuva uspomenu časa stvaranja po pravilu Kako na nebu, tako i na zemlji. Treće, netko je sve to davno uočio, sve pravilno imenovao što je činjenica koja ne samo da govori o kulturi arhajskog – orfičkog čovjeka, već posve ruši podvalu da smo mi odnekud ovdje došli. Dakle, niti smo došli, niti smo iskonski nekulturni, a kako smo na ovo spali, e za to svaki od nas mora se dobro zapitati i duboko prispitati te itekako provjeriti svoju savjest. Uništila nas je naša oholost; kardinalni smrti grijeh iz kojeg izlaze svi ostali. Ona nam je i danas rak rana.

 

Križ svetog Jurja – krst svetog Đorđa na svetom zemljovidu Ilirije

 

Ovaj sveti primjer jednom kad je uočen, primjenjivan je dalje praktično kao glavni uzorak za organizaciju arhajskog prostora i praktičnu konstrukciju mističnog zemljovida. Imotski premjer je dobar primjer kako se radilo po svemjeru, svemiru to jest vetom premjeru Oriona. Ovo je prevažan uvid  koji će nam pomoći da uvidimo da je geometrija u arhajsko doba bila sveta disciplina i da se nije mogla baviti zamišljajima i iluzijama. Proizvoljna geometrija je izvor svake proizvoljnosti koja vrhunac demonizma dostiže u proizvoljnoj znanosti. To je demonska dispiclina, zavodljiva i prividno moćna, a na kraju se takvo znanje uvijek otme kontroli i pretvori u vihor uništenja.

 

Kao što reče plećati Platon alias Orion, geometrija će dušu odvesti u istinu i stvoriti duh mudrosti.

student financial help center