Hilton Hotema: Tarot je ključ za drevne misterije

Napisao  Pročitano 3238 puta

Tarot je skup karata koje utjelovljuju tajnu doktrinu svih vjekova gotovo svakog (drevnog) naroda koji ima svoju verziju ili varijaciju ovoga sažetog prikaza drevne mudrosti.



Piše: Prof. Hilton Hotema (skraćeno šesto poglavlje njegove knjige TAROT - Tumačenje simbolike drevnog tarota)

HOTEMINO REMEK-DJELO O TAROTU KUPITE U IZDANJU TELEDISKA

 

Sastavljajući ovo djelo koje obrađuje simboliku tarota, autor se služio djelima vodećih govornika o tom predmetu. Tu su Eliphas Levi, dr. A. E. Waite, dr. F. H. Curtiss, Manly P. Hall, Prof. P. D. Uspenskij, Carl O. Huni, C. C. Zain, Andrew Thomas, Paul F. Case i Frank Lind.

Ispravno i točno dešifriranje simbolike tarota mora biti u skladu s načelima vječne mudrosti drevnih majstora, kao što je očuvano u simbolici i alegoriji iz kršćanske Biblije te drugih drevnih spisa. U protivnom ta interpretacija neće biti u skladu s učenjima majstora koji su smislili i izradili Veliku arkanu.

U knjizi Key to the Tarot A. E. Waite je napisao: 'Pravi tarot je simbolika. On ne govori nijednim drugim jezikom, ne daje nikakve druge znakove. S obzirom na unutarnje značenje njegovi emblemi postaju svojevrsna abeceda koja otvara mogućnosti za beskonačno mnogo kombinacija i u svima njima nudi pravi smisao.'

Na najvišem planu tarot daje ključ za (drevne) misterije, na način nimalo nasumičan ni poznat. Ali u vezi s njim pripovijedaju se pogrešne simboličke priče, a u svakom dosad objavljenom djelu na tu temu prikazuje se pogrešna povijest. Jedan ili dva pisca ukazala su na to da je to, barem što se tiče značenja, neizbježno tako zbog toga što je s time upoznato malo ljudi, a ta nekolicina zadržava pravo njihova prenošenja pod zakletvom i oni ne smiju izdati ukazano im povjerenje.

Ova tvrdnja naizgled je fantastična jer postoji određeni obrat u tvrdnji da bi određeno tumačenje proricanja sudbine – l'art le tirer les cartes – moglo biti rezervirano za sinove doktrine. I dalje ostaje, međutim, činjenica da u vezi s tarotom postoji jedna tajna tradicija, a kako uvijek postoji mogućnost da bi se neka mala arkana misterija mogla provući u javnost na velika zvona, bilo bi dobro to predusresti i upozoriti one koje takvo što zanima – da će svako otkriće po pitanju simbolike sadržavati tek trećinu zemlje i mora i trećinu zvijezda na nebu.

To je tako zahvaljujući jednostavnom razlogu da ni u srži same građe ni u njenom razotkrivanju nema o tome više zapisa, tako da i nakon bilo kakva tobožnjeg iznošenja na vidjelo preostaje mnogo toga za reći.

Za čuvare određenih hramova inicijacije koji drže stražu nad misterijima ovoga reda zbog toga nema razloga za zabrinutost.

Što se tiče tumačenja simbolike tarota, aludirajući na manipulirano mnoštvo drugi je komentator rekao da bi dalje od određene granice onaj tko je upućen govorio uzalud jer ga ljudi ne bi razumjeli. 'Otkrivenje velike magične tajne drevnih majstora je, dakle, srećom nemoguće.'

'Tarot je najstarija (od svih) knjiga', napisao je Dr. F. H. Curtiss u djelu The Key to the Universe objavljenom 1917. i dodao: 'To je skup karata koje utjelovljuju tajnu doktrinu svih vjekova gotovo svakog (drevnog) naroda koji ima svoju verziju ili varijaciju ovoga sažetog prikaza drevne mudrosti.'

Egipatska inačica zove se Knjiga Hermesova, židovska je Knjiga Adamova, a verzija koju ćemo tumačiti je ona najbolje poznata zapadnom svijetu, ciganski tarot ili 'Ciganska Biblija'.

Ciganska Biblija sastoji se od snopa karata na kojima je drevna mudrost izražena u simbolima, ali kao i svi simboli koji su pravi i elementarni, oni otkrivaju svoje značenje samo onima koji su ga sposobni prihvatiti.

U mnogo pogleda to je ključ koji će otključati mitske doktrine i filozofije Staroga svijeta, a zove se Arkana ključeva kralja Salomona.

Simbolizira je ključ čija glava je prsten sastavljen od kruga koji sadrži četiri kardinalna znaka Zodijaka: Bika, Lava, Orla i Anđela, na trupu ima 22 slova i tri stupnja trijade kao čuvare. Katkad se naziva 'ključem stvari što se taje od početka svijeta'.

Najraniji povijesni spomen tarota u suvremeno doba zabilježen je u Europi 1299. godine.

Neki tumači smatraju da je tarot u Europu stigao s prvim karavanama Roma. Ali oni su u Zapadnu Europu stigli tek oko 1400., a za tarot se tada već znalo. Tko su bili Cigani? Bili su to Egipćani koji su se nazivali Egipćanima, ali su Europljani mislili da izgovaraju 'Gypsies' – Cigani. Drugi tumače da su tarot s Istoka donijeli križari te se čini sasvim izglednim da su križarski ratovi potpomogli ubacivanje karata na europsko tlo, baš kao što su arapske brojeve, algebru i druge korisne sustave iz Arabije na svom povratku uvezli kršćanski vojnici.

Znakovita je činjenica da se pojava tarota u Europi između 1300. i 1322. podudara s progonom vitezova templara koji pokreću francuski kralj Filip Lijepi i papa Klement V., te s konačnim spaljivanjem njihova Velikog majstora De Molaya 1314. g., kako navodi Hotema u knjizi Cosmic Creation. Carl O. Huni je napisao da su, prema tradiciji, tarot karte stranice Thothove knjige koju su sačuvali veliki svećenici Serapisa u vrijeme spaljivanja Aleksandrijske knjižnice, pa tako kaže: 'Čak se i danas dio likova iz tarota može vidjeti u ruševnim hramovima u Tebi, egipatskoj prijestolnici godine 200. pr. Kr., te osobito na starim stropovima jedne od dvorana u palači Medinet Habu. Thothova knjiga, također zvana Hermes Trismegistos, jedini je dokument koji je sadržao izvorna učenja simbolike tarota i koji je bio gotovo jedino što se očuvalo kad je spaljena dragocjena egipatska knjižnica (Tarot).'

Tarot se sastoji od četiri boje karata, a najstariji nazivi boja na talijanskom bili su: dinari, kupe, baštuni i špade, odnosno: novčići, pehari, štapovi i mačevi. Drevna hinduska boginja Ardhanari u četiri ruke drži prsten, pehar, štap i mač, odnosno istovjetne replike četiriju boja tarota koje predstavljaju četiri elementa: vatru, zrak, vodu i zemlju.

Po Anaksimandaru (611. – 545. pr. Kr.) u kreativnom procesu vatra je (1.) iskonski element koji rađa ostala tri, navodi Hotema u Cosmic Creation. Vatra proizvodi plinove koji oblikuju element zrak (2.), koji postaje voda (3.) kad se temperatura spusti, a voda polako zgušnjava oblike svih čvrstih tvari koji tvore zemlju (4.). Tako su drevni ljudi u nekoliko riječi objasnili misterij Postanka, koji je vječni proces, bez početka i kraja, i ne treba nikakvu pomoć Crkvenoga Boga.

Svi dokazi upućuju na to da je tarot vrlo davnoga podrijetla. Ali svaki su mu trag potpuno uništili crkveni oci kako bi sakrili središnju doktrinu drevne filozofije, zapadnom svijetu posve nepoznatu sve do 14. stoljeća. Ciganski tarot dr. Gerarda Encaussea, koji je pisao pod pseudonimom Papus, čiji je prijevod uredio dr. Arthur E. Waite je djelo koje, kao što je gore navedeno, zapadni svijet poznaje najbolje i koje sadrži zanimljivu priču o egipatskom tarotu: 'Uslijedilo je vrijeme kad se Egipat više nije mogao boriti protiv svojih zavojevača i spremao se za časnu smrt. Tada su egipatski učenjaci održali veliki skup na kojemu su dogovorili kako bi se znanje, koje se tada ograničavalo samo na ljude koje se držalo vrijednima toga znanja, trebalo očuvati od zaborava. Isprva su te tajne namjeravali povjeriti kreposnim ljudima koje bi u tajnosti odredili sami inicijanti; a oni bi ih dalje prenosili iz naraštaja u naraštaj. No ukazavši na to da je vrlina najkrhkiji cvijet kojega je ujedno i najteže pronaći - uvijek i oduvijek - jedan je majstor predložio da se znanstvena tradicija prebaci u domenu poroka. 'Ona' - rekao je - 'nikad neće potpuno zakazati, pa ćemo tako biti sigurni da će se naša načela očuvati i biti dugotrajna.' Ovaj je nazor očito prevladao tj. prevagnula je igra u obliku poroka. Zatim su u male pločice urezani tajnoviti likovi koji su poučavali najvažnije znanstvene tajne Majstora, i sve otada igrači karata prenose taj tarot iz naraštaja u naraštaj kudikamo bolje od najčestitijih ljudi na svijetu, a u isto vrijeme nemaju pojma o značenju simbolike.'
 
Papus je napisao dvije knjige o tarotu, ali živio je u mračnom srednjem vijeku kad široke narodne mase nisu znale ništa osim onoga čemu ih je podučavala Crkva, i to u vrijeme kad je bilo opasno poučavati bilo kakav sadržaj koji ta institucija nije odobrila. Zbog svega toga u drevnu mudrost skrivenu u zagonetnim kriptogramima uglavnom nije uspio proniknuti. Sva djela o tarotu sadrže nešto zanimljivo, no isto tako sadrže i mnoštvo bezvrijednih besmislica, što je općenita značajka svekolike 'okultne' literature.

Na početku se vrlo podrobno istražuje značenje sadržaja, zatim se donose ishitreni zaključci, a suhoparnim monotonim stilom prikriva se ono što je i samom autoru nedokučivo, preskaču se teška pitanja, ostavljaju nedovršena nagađanja, čemu se na kraju pridružuju nepotrebna zamršenost i nesimetrična konstrukcija. Knjige o tarotu koje potpisuje Papus - u svoje vrijeme najpopularniji tumač kriptograma - odlikuju se osobito raskošnim, razmetljivim stilom.

Sam Papus priznaje da sva ta složenost i zamršenost govore o nesavršenosti sustava. A to se svakako u potpunosti odnosi na medicinsku znanost i kršćanstvo. On kaže: 'Priroda je vrlo sintetička u svojim očitovanjima, a u osnovi njenih najzamršenijih pojava počiva jednostavnost.'

On ne zna što je priroda. Priroda je pojavni svijet, djelo i plod kozmičke kreacije. Priroda ne radi ništa. Priroda jest. No Papus je u pravu kad je riječ o jednostavnosti kozmičke kreacije i upravo ta jednostavnost nedostaje u svim objašnjenjima tarota. Autori koji su pisali o tarotu uznosili su taj sustav u nebesa nazivajući ga Univerzalnim ključem, ali nipošto nisu raspolagali ni znanjem ni sposobnostima da zorno pokažu kako bi se taj ključ trebao koristiti.

Jedan od njih, možda i najznamenitiji, bio je Eliphas Levi, koji je napisao: 'Zatočenik koji bi uza se imao jedino knjigu tarota i znao se njome služiti mogao bi za nekoliko godina steći univerzalno znanje i biti u stanju govoriti o svim temama neusporedivom učenošću i neiscrpnom rječitošću.' (Transcendental Magic)

Malo je pretjerao. Ako je doista znao tako mnogo o simbolici tarota nije je uspio predstaviti u vlastitom djelu. Pravi se tarot sastojao od 78 slikovnih karata, ali danas se izraz tarot primjenjuje samo na 22 karte Velike arkane. Upravo njima je posvećeno ovo djelo.

Riječ 'TAROT' doslovce označava kotač ili nešto što se vrti. Drevni su majstori prepoznali tajnu kozmičkog kruga.

'Važnost slike kruga (engl. orb, nap. prev.) koja je imenovala sva kola nadalje se pokazuje u činjenici da je ljudski jezik nastao na toj lopti, krugu, kotaču. Tako ORB-ITA označava 'obilaženje kruga (orb)', pa se čak i put koji tim prolaskom opisuje kao i trag koji pritom ostavlja naziva orbitom jer ukazuje na stazu, putanju kojim se kotač kreće. Svaki školarac razumije općenito tumačenje riječi na Suncu. Rota ili kotač označio je sve kao u kruženju, u rotaciji, kao da se okreće, te kao ono što se pripisuje djelovanju ili učinku Sunca kao što su valjanje, vrtnja, kružno gibanje.'

Pet slova riječi tarot postavljeno je ukrug samog drevnog solarnog križa života, koji u astrologiji tvore četiri fiksna znaka zodijaka: Ovan, Rak, Vaga i Jarac, što predstavljaju četiri elementa što ih simbolizira Sfinga – vatra, zrak, voda i zemlja, a koji tvore četverostruki temelj kozmičke kreacije, kako objašnjava Hotema.

Idući u smjeru kazaljke na satu, 'T' se nalazi iznad Ovna, glavnog znaka Zodijaka; 'A' je točka desnog kraka solarnoga križa, Jarac; 'R' je točka na dnu okomite grede križa, Vaga; 'O' je točka na lijevom kraku križa, Rak; a 'T' se ponavlja na vrhu križa iznad Ovna, početne točke. Iz tarota su nadahnuće crpila neka od najvažnijih djela okultne mudrosti objavljena u posljednjih stotinu godina.

Mnogi upućeni autori mističnih knjiga stvarali su svoja djela na ideji tarota, no kako to područje ne poznaju, njihovi čitatelji uobičajeno nikad za to i ne znaju jer se tarot uglavnom ne spominje. Čak i da je tako, prosječni čitatelji ne bi znali što je to. Prije otprilike stotinu godina ponovno zanimanje za tarot oživjeli su zapisi Alphonsea Louisa Constanta koji je pisao pod pseudonomim Eliphas Levi, no kako je bio rimokatolik i vjerovao da je Crkva rođena u pravi čas da spasi civilizaciju, ni on nije uspio proniknuti u vječnu mudrost očuvanu u simbolici tarota.

Levi je pisao kako mu je tarot najdragocjeniji izvor podataka, a njegovi su tekstovi ostavili silan utjecaj i na razmišljanja Helene P. Blavatsky, utemeljiteljice teozofije.

Drevni majstori rasporedili su tarot u tri dijela:

Prvi dio – 21 karta označena brojevima od 1 do 21;

Drugi dio – jedna karta s brojem 0;

Treći dio – 56 karata u četiri boje, po 14 karata u svakoj.

Karte označene brojevima od 0 do 21 odnose se na Veliku arkanu i nazivaju se glavni aduti. To su one 22 karte koje su crkveni oci imali u svom posjedu kad su sastavljali Bibliju, a zatim su te karte tako temeljito uništili da im se nigdje nije moglo ući u trag, osim na gore navedeni način. To su 22 karte koje igraju glavnu ulogu u tarotu, karte koje nas zanimaju.

No zbog čega su bile uništene? Zbog istog razloga zbog kojeg su spaljivane drevne knjižnice i uništavani stari svitci. Otkrivali su previše bezvremene mudrosti koju je Crkva tijekom tisuću i šesto godina svim snagama nastojala očuvati od svjetla dana.

Jedno od najboljih djela o tarotu napisao je P. Christian. U knjizi History of Magic opisao je obred inicijacije u egipatske misterije u kojima su glavnu ulogu odigrale slike 22 karata nestale arkane tarota: 'Neofit ulazi u dugačku galeriju, s nosećim stupovima u obliku 24 sfingi, po 12 na svakoj strani. Svaki dio zida između sfingi oslikan je freskama koje prikazuju mistične likove i simbole (Velike arkane). Te 22 slike stoje jedna nasuprot drugoj u parovima… (Ovi su parovi navedeni dalje u tekstu.) Dok ga je provodio pokraj 22 slike kroz galeriju, neofitu je sprovodnik davao odgovarajuće upute, odnosno tumačenja simbola. Svaka arkana, koju zorno dočarava svaka od tih 22 slika je obrazac zakona ljudske djelatnosti u svom odnosu prema astralnoj i fizičkoj sili, a njihova kombinacija dovodi do pojave zvane Život.'

Važno je uočiti da prema ovim tvrdnjama bogovi i spasitelji ovdje nisu imali ulogu. Simbolika 22 aduta bila je povezana sa Zakonom života i svim pojavama vezanima uza nj. U raznovrsnim djelima koja ponovno oživljavaju bezvremenu mudrost drevnih majstora neprestano smo isticali da bi ona uništila podle zemljine institucije, koje žive od neznanja i uspijevaju u tami, kad bi se čovjeka ispravno poučilo tajni Života i ustrojstvu vlastita tijela, hrama živoga Boga, a to je čovjek, prema riječima Pavlovima (1Kor, 3, 16).

Od mnogih autora na koje smo se pozivali u tarotu, Uspenskij je jedini koji je otkrio da je izvedivo poredati Veliku arkanu u određenim parovima, kao što su očito i bili u egipatskom hramu inicijacije, te uspostaviti logički, smislen odnos koji postoji među njima. I u tom uparivanju opet susrećemo još jedan uobičajeni trik koji su majstori odigrali kako bi zbunili široke krugove.

Uspenskij je karte upario na ovaj način:

1. Mag - 0. Luda

2. Visoka svećenica - 21. Svijet

3. Carica - 20. Uskrsnuće

4. Car - 19. Sunce

5. Visoki svećenik - 18. Mjesec

6. Iskušenje - 17. Zvijezda

7. Kočija - 16. Kula

8. Dobro - 15. Zlo
    
9. Pustinjak - 14. Vrijeme

10. Kolo sreće - 13. Kolo smrti

11. Pravda- 12. Obješenik

Nadalje ćemo vidjeti da se karte, ovako složene u parove, međusobno povezuju i, što je najvažnije, da se tako mogu do kraja smisleno objasniti i razumjeti jedino zajedno, a ne odvojeno, budući da simbolika jedne karte upotpunjuje simboliku one druge.

Na primjer, prva karta, Mag ili Mađioničar (Žongler), predstavlja kozmičke elemente i kreativne procese koje Crkva naziva Bogom; a njena prateća karta 0, Luda, predstavlja iznova utjelovljeni ego koji kreće na nepoznato putovanje zemaljskoga postojanja u nekoj dalekoj zemlji i označava prosječnog čovjeka tame.

Druga karta, Visoka svećenica, predstavlja Majku Svijeta, Djevicu (zodijačku), Nebesku djevicu te pod različitim imenima u različitim zemljama Izidu, Devaki, Mylittu, Astartu (Ištar), Minervu, Kirku, Mariju itd. Njena prateća karta 21. predstavlja svijet u ciklusu vremena, proizvod kozmičkih elemenata i kreativnih procesa naznačenih kartom broj 1.

KOZMIČKI CIKLUS

Ovdje je dobro napomenuti da je simbolika tarota utemeljena na osnovnoj činjenici da je kozmička kreacija postojan, trajan proces i da se zbiva u neprekidnom ciklusu. Kreacija nije počela nekog znanog dana u neko točno određeno vrijeme, kao što navodi Biblija, niti doseže svoj kraj nekoga određenog dana, kao što navodi Biblija. Jer kreacija nema početka ni kraja. Ona se kreće poput kola i kruži kao krug, bez kraja i konca.
Najjednostavnija ilustracija koja bi mogla poslužiti za dočaravanje kreativnog ciklusa vezana je uz primjer elementa zvanog voda, čija simbolična boja je plava.

Čak i čovjek tame zna da je voda zgusnuta para te da postaje led kad se njena temperatura spusti dovoljno da do te promjene dođe. Kad se temperatura podigne led se ponovno pretvori u vodu, a kod ponovnog povišenja temperature voda isparava i nestaje iz vidokruga. Što se, dakle, dogodilo? Jesu li voda i led imali početak i kraj? Nisu. Jednostavno riječ je o transformaciji elemenata u skladu sa zakonom kreacije.

Ali čovjek tame nije u školama, medicinskim institucijama i na sveučilištima učio da kreativni proces slijedi istu cikličku putanju u svim slučajevima, od vode do čovjeka. Oko kreacije nema ničega zagonetnog kad se shvati temeljno načelo. Kreacija podrazumijeva transformaciju, a ne početke i krajeve.

Isti je proces na djelu u biljnom, životinjskom i ljudskom carstvu. Jedina je razlika u prirodi i složenosti stvaranih predmeta. Način djelovanja u slučaju životinja je složeniji i, na sadašnjem stupnju evolucije mora mu prethoditi konkretan čin koji pokreće kreativan proces u pogon, kako je objasnio Hotema u djelu Cosmic Creation.

student financial help center