David Icke: Donald Trump nije odgovor, a evo i zašto

Napisao  Pročitano 5516 puta

Povodom dolaska Davida Ickea u Hrvatsku 1. travnja objavljujemo skraćeni intervju Lukea Rudkowskog s Davidom Ickeom, vođen početkom rujna 2016. u New Yorku.



LUKE RUDKOWSKI: Ja sam Luke Rudkowski iz nezavisne medijske organizacije We Are Change i nalazim se nedaleko „nulte točke”, odnosno mjesta gdje su nekoć stajali neboderi Blizanci. U ovom videu imamo vrlo važnu poruku... mijenjat će se paradigme i ovo će biti jedan od najvažnijih videa kojeg smo objavili. S nama je, glavom i bradom, taj 'gorostas', taj mit, ta legenda, jedan i jedini David Icke! U New Yorku će održati predavanje u sklopu svoje svjetske turneje i zato smo ovdje. Prošle večeri vodili smo vrlo važan razgovor, posebno kad se radi o stanju u alternativnim medijima. Kakvo je stanje alternativnih medija, Davide?

DAVID ICKE: Mislim da je loš put kojim neki alternativni mediji kroče. Ustvari, ne samo neki već znatan njihov dio, naročito u Sjedinjenim Državama, jer ljudi koriste taj izraz „alternativni mediji” kao da je to neka unificirana platforma. No, to je širok spektar percepcija i gledišta u rasponu od gotovo nerazlučivog od glavne struje, pa sve do ljudi poput mene koji oponiraju svemu i preispituju sve, uključujući službenu verziju same stvarnosti. I to je u redu: ljudi mogu djelovati unutar svog specifičnog polja interesa, ali standardna tema, po meni, koja odlikuje alternativne medije, ma gdje se nalazili u tom spektru, je preispitivanje, razotkrivanje i osporavanje službene verzije bilo čega unutar istraživanog tematskog područja. A ono što vidim od pojave Donalda Trumpa je nazadovanje, i to znatnog dijela alternativnih medija, naročito u Sjedinjenim Državama. Glavna okosnica alternativnih medija glede politike jest to da, u suštini, nije bitno za koga glasaš jer ista skrivena ruka povlači konce, pa nije važno je li na vlasti republikanac ili demokrat ili laburist ili konzervativac (u Britaniji), jer isti politički stalež drži kontrolu u svojim rukama i tako se, u biti, ništa ne mijenja. Razlog što se ništa ne mijenja još je, ustvari, dublji, ali za potrebe ove analize gore spomenuti razlog je dovoljan. Od pojave Donalda Trumpa, mnogo se toga naglo promijenilo.

Odjednom, na scenu stupa Donald Trump, taj isprazni, demagoški tip koji sipa otrcane fraze o svemu bez ikakvog pokrića, bez ikakvog objašnjenja o tome kako će postići sve te stvari. Rodila se nada da će se taj čovjek – koji igra na kartu ljudskih strahova i predrasuda – nekako uhvatiti ukoštac s tzv. globalistima, a kao rezultat toga narativ u tim alternativnim medijima promijenio se od: „Ne može se vjerovati nikome od njih, jer čitav sustav je namješten” do, ipak, „Da, sustav je namješten, ali protiv Trumpa a u korist Clinton”. Ono što vidim u nekim područjima alternativnih medija jest to da postaju ništa drugo nego neki alternativni Fox News, koji gura tog samo u teoriji republikanskog kandidata, tog čovjeka koji se predstavlja kao onaj tko će Ameriku ponovo učiniti velikom. Što to znači, Donalde? O tome nikad ne čujemo ništa. I tako smo krenuli unazad, od narativa koji je alternativne medije činio drugačijima. Takav narativ je nalagao: ne smijemo gledati datu osobu nego sustav koji kaže (u gotovo svakoj zemlji, kao i u Americi) da postoje dvije stranke, ponekad tri, ali obično dvije, koje imaju ikakve izglede da oforme vladu. Tako glasate za stranku A i ona uđe u vladu, pa vam se ne sviđa što ona radi i, da biste izbacili stranku A, sada glasate za stranku B te ona uđe u vladu. Potom vam se ne sviđa što ta stranka radi jer je ona samo nastavak onoga što je radila stranka A, ali da biste svrgnuli stranku B s vlasti ponovo glasate za stranku A. I tako imamo taj ringišpil promjena između dviju maski na istom licu. Ali ono što se promijenilo u ovoj Trumpovoj eri od trenutka kad je krenuo u predsjedničku utrku, jest to da je sve to zaboravljeno i odjednom je Trump 'drugačiji'. A on je zapravo na mnogo načina diktirao način na koji ti dijelovi alternativnih medija izvješćuju o događajima. Kada je počeo iznositi svoj program, rekavši da će izgraditi zid kako bi imigrante držao podalje od SAD-a, te da će zabraniti pristup svim muslimanima i sl., vrlo sam jasno uočio da kada su npr. bili teroristički napadi, recimo, u Europi, ono po čemu su alternativni mediji postali dobro poznati te u čemu su bili briljantni jest 'seciranje' službene priče odnosnog terorističkog čina kako bi se pokazalo da je to zapravo isfabriciran problem-reakcija-rješenje kako bi se opravdalo uvođenje sve više elemenata policijske države i sve više kontrole i nadzora. No, ono što vidim sada otkad je započeo ovaj Trumpov period, jeste da mnogo toga biva bačeno kroz prozor.

Sada se teroristički napadi ne istražuju kao prije nego se to područje alternativnih medija koristi kao sredstvo ocrnjivanja muslimana i prosuđivanja svih muslimana prema postupcima nekolicine. A to je vrlo, vrlo... ne samo zabrinjavajuće, nego osjećam nelagodu gledajući video uratke alternativnih istraživača koji govore o mrskom islamu jer je to religija mržnje. U tim videima govore s izrazitom mržnjom u očima i na licu, i siguran sam da su mnogi ljudi koji imaju pristup alternativnim medijima poprilično zbunjeni. Na taj se način ništa neće promijeniti jer, što oni rade? I sami postaju ono što, kako tvrde, razotkrivaju. Postaju ona polarnost, postaju instrument metode „zavadi pa vladaj”, umjesto da zbližavaju ljude, a ova situacija je zapravo najočitija otkad je Trump stupio na scenu. I ta ideja da je on netko tko nije dio establišmenta... Mislim, zaista!

Zar čovjek postaje milijarder u sferi nekretnina i kockarnica i svih tih stvari a da nije dio establišmenta? Kada ovisite o bankarskom sustavu da biste radili ono što radite, zar niste dio establišmenta? I kada ste cijeloga života u interakciji s tim stupovima „skrivene ruke” u svim njezinim oblicima, zar ni tada niste dio establišmenta?

Mislim, zaista... No, da postavim jedno pitanje. Sada je vrlo jasno, čak i uvidom u mejlove, da je Demokratska stranka skrojila nominaciju za Hillary Clinton te se pobrinula da Bernie Sanders ispadne iz utrke. Zar doista vjerujemo da ako republikanski establištment, usprkos retorike nekolicine ljudi, nije želio Trumpa, da bi on prošao kroz cijeli taj proces i izašao kao nominirani kandidat za predsjednika? Mislim... to je zaista smiješno. To dvoje ljudi je bilo izabrano da se natječe jedno protiv drugoga prije negoli je čitav proces uopće započeo. Pa kako to onda pristaje uz ideju da je Donald Trump taj čovjek na bijelom konju koji dolazi kako bi uzdrmao establišment? Kako to pristaje uz činjenicu da Donald Trump govori o Edwardu Snowdenu kao ne samo o lošem čovjeku – zbog otkrivanja tih stvari koje javnost, uostalom, i treba znati o nadziranju u NSA –  već izgovara riječi u smislu da je, u suštini, smaknuće zločinaca još uvijek zakonito. To je čovjek koji će uzdrmati establišment? Njegova vanjska politika u vezi ISIS-a jest (parafrazirajući njegove riječi) da ih treba bombardirati dok se ne 'zaseru'. I to je čovjek kojeg neki dijelovi alternativnih medija guraju za predsjednika, smatrajući kako će to biti tranformativno i da će zaustaviti širenje te globalne države pod kapom novog svjetskog poretka?

To je smiješno. Vjerojatno ima više razloga da su alternativni mediji sretni da se to događa, ali time se, po meni, ovi mediji stavljaju u neugodan položaj.

LUKE RUDKOWSKI: Da, u neugodan položaj ali to, na neki način, također pokazuje ljudima tko ustvari vodi igru jer ta tendencija vraćanja unazad, kako si to nazvao sinoć u našem razgovoru, je sve prisutnija. ... Došli smo od situacije gdje ljudi govore da je sustav namješten i da ne treba glasati za manje od dva zla, do toga da kažemo: „Pouzdajmo se u sustav, jer Trump je ipak manje zlo, i uložimo svu svoju vjeru i energiju u to.” A moć medija... Mediji su jedno od najbitnijih oruđa i mi se napokon dižemo s dna zbivanja; napokon se dižemo i činimo značajnu razliku, ali velik dio nas zakoračuje nazad u staru paradigmu „zavadi pa vladaj”, a to nije slučaj samo s establišmentom, ne samo sa sustavom, nego i s rasom, s aktivističkim pokretima Black Lives Matter (otprilike: „I crnački životi su bitni”) nasuprot pokreta White Lives Matter, zatim sa spolom, s feminističkim pravima žena nasuprot prava muškaraca, s religijom, s muslimanima nasuprot kršćana i katolika itd. Ta podjela koja se nameće svima nama razdvaja i obuzima sve ljude. U međuvremenu, upravo oni koji drže posvemašnju kontrolu u svojim rukama, s vrha, oni se samo smiju, a ljudi koji se iskreno bore za boljitak, oni bivaju uvučeni u tu igru, što je šteta jer smo s alternativnim medijima lijepo napredovali i daleko stizali, i činili smo popriličnu razliku u ovom svijetu. No, ako možeš, Davide, reci nam nešto o onoj skrovitijoj zakulisnoj borbi... jer mi ne želimo zakulisne borbe, mi želimo udružiti čovječanstvo. Ovdje na ovom svijetu, svi mi  zajedno mogli bismo stvoriti jedno bolje, čudesno mjesto, ali na nama je da sve svoje razlike stavimo na stranu, da razumijemo jedni druge i da krenemo naprijed. Ali to se ne događa, zbog moći korporacijskih medija, zbog pristranih informacija, zbog sve propagande koje informacije naposljetku jesu, a koje odabiremo te izdvajamo i krećemo se, izgleda, u suprotnom smjeru. Reci nam nešto više o problemu tog silnog očitovanja metode „zavadi pa vladaj” koje se upravo sada zbiva širom interneta.       

DAVID ICKE: Pa, broj ljudi koji savršeno dobro znaju što rade – u smislu guranja svijeta u tu globalnu fašističku diktaturu, u tu globalnu policijsku državu, gdje onih manje od 1% diktira svima ostalima a policijska država održava taj status quo, što ja nazivam „društvom Igara gladi” – dakle broj ljudi koji itekako dobro znaju što čine u tom smislu toliko je malen da moraju zavađati i okupirati i huškati pripadnike ciljanog stanovništva jedne na druge.

Naime, jedan od način da se to postigne je, primjerice, staviti neke od pripadnika ciljanog stanovništva u uniformu kako bi ostatak ciljane populacije držali na uzdi, pod diktatom zakona tih manje od 1%. Ali kada se osvrnete po društvu, vidite sve te rasjedne linije koje čekaju da budu iskorištene a, kao što si rekao, klasičan primjer je religija. Religije se huškaju jedna protiv druge, rase se huškaju jedna protiv druge, radne ljude različitih platnih razreda huška se jedne protiv drugih. Alternativni mediji, u svojem najučinkovitijem djelovanju te izražavanju, trebali bi shvatiti da sve što zavađa i dijeli ljude služi onome čemu se ti mediji, kako za sebe kažu, suprotstavljaju. Dakle, te podjele se produbljuju ne samo kroz sukob crnaca i bijelaca, muslimana i ne-muslimana i mnogo drugih stvari, a alternativni mediji zapravo navode vodu baš na taj mlin i služe istoj sili kojoj se, kako ističu, svih ovih godina suprotstavljaju. Alternativa nije podjela i razjedinjavanje nego udruživanje. Jedna od stvari koju doista forsiram te o kojoj govorim naširoko u predavanjima na mojoj svjetskoj predavačkoj turneji je to da moramo preispitati tko smo. Ovo može zvučati poput ezoterijskog kontempliranja vlastitog pupka, ali nije. To je ključno za izlazak iz ovog kaosa, i to ne traženjem rješenja za probleme nego uklanjanjem uzroka problema. Ako je uzrok problema metoda „zavadi pa vladaj”, onda uklanjanje uzroka znači udruživanje ljudi i gledanje jednih na druge u drugačijem svjetlu.
 
Jedna od stvari nužnih da se to ostvari je potreba da preispitamo svoj vlastiti identitet i da maknemo na stranu našu rasu, našu religiju, naš platni razred i cijelu našu životnu priču koju nazivam „Fantomskim ja”, i da dođemo do spoznaje koju ovaj sustav pokušava držati dalje od nas – putem religije i konvencionalne znanosti, između ostalog – da smo mi u našem suštinskom vječnom obliku naprosto svjesnost; stanje u kojem smo svjesni. Svi ti oblici i tijela i crno i bijelo i sve te stvari samo su sredstva za tu svjesnost da iskusi sebe. Dakle, u našem suštinskom obličju svi smo mi ista svjesnost koja proživljava različita iskustva. Ja bih to izrekao ovako: mi smo različite točke pozornosti unutar Beskrajne Svjesnosti. A ta točka pozornosti može biti veličine graška ili može biti golema, uvelike proširena, a razlika u načinu na koji te dvije točke pozornosti vide svijet i vide svjetske događaje i vide se međusobno je enormna, u smislu načina percepiranja.  

Ono što ovaj sustav nastoji učiniti... duboko u sjeni tajni vladari znaju da je tomu tako pa pokušavaju fokusirati i usmjeriti ljudsku pozornost u potpunosti na pet osjetila, tako da jedini osjećaj svjesnosti, jedini osjećaj percepcije, jedini osjećaj ičega, bude svijet pet osjetila, a u svijetu pet osjetila ljudi se poistovjećuju sa svojim imenom, svojom bojom kože, svojim platnim razredom, svojom rasom i svojom religijom, i sve je odjelito od svega drugoga. Na taj način, u točki pozornosti izoliranog mene, petosjetilnog mene, mogućnost provođenja metode „zavadi pa vladaj” uistinu je bezgranična i zbog toga žele da budemo u tom stanju pozornosti, tom stanju poistovjećenosti, odnosno identiteta. Jednom kad preispitate svoj identitet i pomaknete se od onoga zadanog, u mojem slučaju Davida Ickea, koji čini ovo, ono i ostalo, ka spoznaji da sam Beskrajna Svjesnost koja ima iskustvo pod nazivom David Icke – a sve etikete koje ljudi sebi daju, sve su to iskustva, one nisu ono tko mi jesmo – tada počnete uviđati da bili vi bijeli ili crni, slijedili vi ovu ili onu religiju, da je sve to irelevantno glede činjenice da smo svi mi naposljetku jedna svijest. Prema tome, takve pozicije podjela: ja sam musliman, ja sam kršćanin, ja sam ateist, naprosto su stanja percepcije; one nisu stvarne, i zapravo su niža stanje percepcije.

Kad bismo samo mogli zaći onkraj pet osjetila i spoznati da je ovo mjesto iluzija i da su sve etikete iluzorne i prolazne, tada bi postojala mnogo manja mogućnost gajenja animoziteta prema crncima ili pak bijelcima, jer ja sam crnac a ti si bijelac itd. Rasizam, dakako, nije samo bjelački specijalitet. Tada, ako kažete, „Dobro, ti si samo drugačija točka pozornosti u odnosu na mene i prolaziš kroz iskustvo ovog uskog pojasa frekvencije (jer to i nije ništa drugo) u crnom tijelu, a ja prolazim kroz iskustvo u bijelom tijelu, ali zapravo... 'hej, čovječe, ti si ja, a ja sam ti'”, počet ćemo uviđati da ono što vidimo kao čvrste, fiksne razlike jesu samo čvrste, fiksne percepcije vlastitog identiteta.
 
LUKE RUDKOWSKI: Jako mi je drago da govorimo o svijesti, jer mislim da, u biti, mnogi problemi proizlaze iz ega, proizlaze iz oholosti, jer mi smo u areni gdje su neki ljudi odlučili ubaciti 'kruh' kako bi udobrovoljili ljude, ali da bi pomogao ljudima moraš kazivati stvari koje oni ne žele uvijek čuti. I ja sâm vodim neprekidnu osobnu bitku u sferi alternativnih medija: da li govorim stvari kako bih imao više klikova, da li govorim stvari kako bih izgradio veću publiku, da li govorim stvari kako bih povlađivao mnoštvu ili pak navodim ljude da uistinu preispitaju stvarnost, i držim li se službenih načela, smjernica iza kojih sam uvijek stajao i ljudima govorio istinu? Sve to nije bilo lako. Ako, recimo, govorimo o Ronu Paulu, svi su počeli davati snažnu podršku Ronu Paulu, a ja sam se ogradio, rekavši, „Ne, to je još uvijek poigravanje s politikom, poigravanje s establišmentom”... Isti je slučaj bio s Garyjem Johnsonom, s braćom Koch, i s  ostalima, čak i s Bernijem Sandersom. ... Tisuće i tisuće ljudi je označilo da im se moji video uratci ne sviđaju, te su otkazivali svoju 'prijavu' (subscription), čak i kada sam prikazivao situaciju oko Donalda Trumpa. Što je npr. s njegovom povezanošću s Henryjem Kissingerom, koji je odgovoran za mučenja i ubijanje ljudi? Kada govorim o takvim stvarima ljudi me znaju napadati, ali mjesecima kasnije, kada se pokaže da smo bili u pravu, ti ljudi se vraćaju i budu uz nas više no ikad jer mi ih nikada nismo varali, jer smo uvijek bili principijelni. Ali često je prisutna ta osobna bitka, ta vrsta ega koji želi udovoljiti ljudima ... Jer, na kraju se sve svodi na popularnost, gdje mnogi ljudi pokušavaju steći samopoštovanje ili dobiti potvrdu svoje vrijednosti na način da ih velik broj ljudi prihvaća, a kad si uvučen u tu igru to može biti vrlo opasno. Kako se ti nosiš s time?         

DAVID ICKE: Pa, moja filozofija i pristup tomu od samog početka, prije 26 godina, bili su i ostali sljedeći: „Govori svoju istinu, jer makar je ljudi tada ne prihvaćali, ako je valjana, naposljetku će se takvom i pokazati.” ... Mi živimo u svijetu u kojem su ljudi programirani od kolijevke pa do groba preko pritiska okoline, utjecaja roditelja u ranim godinama, zatim preko korporacijskih medija, obrazovnog sustava itd., a ako ljudi 'skidaju' (download) takvu verziju onoga što je normalno, takvu verziju postojeće situacije, onda, ako im kreneš povlađivati kako bi im udovoljio, kako bi te voljeli, ili slagali se s tobom, tada ideš uz dlaku programu. Ako mislimo dati značajniji doprinos svijetu, tada bismo trebali 'razmontirati' taj program, izanalizirati ga, pokazati da je to program, pokazati da to nije stvarnost, i da je svrha tog programa da nas drži u percepcijskom ropstvu u odnosu na sustave vjerovanja koji odgovaraju državi. I, naravno, kada to učiniš, tada će te oni koji još uvijek vide taj program kao nešto normalno nazvati ludim, ismijavat će te, odbacivat će tvoje mišljenje, ali ako ono što govoriš ima valjanost, na kraju će to početi uviđati sve više ljudi te će se odmaknuti od tog ukalupljenog konsenzusa.

Ako možeš programirati nekoga da vjeruje kako nema nikakvu moć ni snagu i da je malen i beznačajan, tada će njegovo svakodnevno iskustvo biti iskustvo nekoga tko nema nikakvu moć te je malen i beznačajan. Preuzimanje (download) percepcija ovdje igra ključnu ulogu jer ovaj svijet je samo holografski, odnosno iluzorni fizički odraz ljudske percepcije, individualno i kolektivno. A tijekom cijelog našeg života, ako ga promatramo od trenutka dolaska na ovaj svijet, naše percepcije bivaju manipulirane i preuzimane pa ako ih uzimamo zdravo za gotovo te vjerujemo u njih, tada ćemo manifestirati upravo onaj svijet koji te percepcije odražavaju: „Nemoćan sam, beznačajan, ništavan, bez kontrole nad vlastitim životom”.

Ako pak spoznamo da imamo potencijal da mijenjamo vlastitu stvarnost, da nismo maleni i ništavni već da smo Beskrajna Svjesnost koja ima jedno prolazno iskustvo, tada stvaramo jednu drugačiju stvarnost. Odjednom, život vam postaje sinkronistička pustolovina, gdje stvari koje su vam potrebne dolaze u vaš život a da ih ne morate tražiti, gdje, simbolički govoreći, možete pronaći novčiće u pustinji, nasuprot ljudima koji žive svoj život Fantomskog ja, kojima se nikada ništa takvoga ne događa. Ljudi znaju reći, „U mome životu nikada se ništa ne zbiva, život mi je tako dosadan i svaki dan mi je isti. Zašto?” Pa, zato što iz takve percepcije samoga sebe nužno proizlazi upravo takvo iskustvo.

No, ovu potpunu, krajnju i totalnu povezanost između percepcije i iskustva dobro razumiju vladari iz sjene, ta „skrivena ruka”, i zbog toga se ljudski um neprestano bombardira upakiranim percepcijama. Mi moramo ponovo preuzeti kontrolu nad našim umom, moramo vratiti svoj izvorni identitet, a kada to učinimo sve se mora promijeniti, jer ovo je filmski ekran, u simboličkom smislu. Zapravo, ovo je ekran holografskog filma, i to, praktički, doslovno. Ako želiš promijeniti film, onda ekran ili ono što je na njemu ne mijenjaš vičući na ekran nego mijenjaš projekciju odgovornu za pojavu tih prizora na ekranu, a ta projekcija je u našoj glavi i naziva se vlastiti identitet i percepcija stvarnosti. To je stadion na kojem će se svijet promijeniti ili će ostati isti. Alternativni mediji koji su još uvijek zaglavljeni u ovom svijetu pet osjetila (a moram reći da je to ogromna većina njih) trebaju napraviti pomak u svojoj percepciji stvarnosti, inače će se nastaviti vrtjeti u krug unutar petosjetilne stvarnosti, vjerujući da je takva stvarnost stvarna. A tako se promijeniti neće ništa.
             
I još, mala poruka za kraj: kada vam bilo tko kaže da budete bilo što drugo a ne ono što vi jeste, bilo da vam to govore roditelji, ili ljudi iz vaše okoline (pritisak okoline), ili kolege na poslu, ili ljudi iz kafića, tada ih samo ignorirajte i otiđite. „Ja sam ja i ja sam slobodan; ako sam netko drugi, tada sam u zatvoru”.

student financial help center