Dr. Peter Garjaev povodom dolaska u Zagreb: Prvi valni genetičar bio je Bog

Napisao  Pročitano 2435 puta

Na temelju klasične genetike nastala je kvantna genetika, gdje znanstvenici nastoje razumjeti i proniknuti u energetsku prirodu svijeta. U ovom razgovoru dr. Peter Garjaev iznosi do kojih su novih spoznaja došli kvantni genetičari te otkriva sasvim novi pogled na čovjeka i na svemir u cjelini


 
Izvor: Prijepis emisije na ruskoj televiziji RT u kojoj je glavni gost bio dr. Peter Garjaev

Dr. Peter Garjaev dolazi u Zagreb 16. travnja održati seminar, a informacije su u nastavku.

TKO: Dr. Peter Garjaev, stručnjak za valnu genetiku

ŠTO: Seminar 'Lingvističko-valna genetika'

GDJE: Hotel Antunović, Zagreb

KADA: 16. 04. 2016. 10-14 sati

KOLIKO: 350,00 kn

KOME SE OBRATITI: 098/467-626, 01/553-1367, 01/668-3630

Prijave i plaćanje online na: www.talesofcroatia.com

 



VODITELJ: Hoćemo li poslije smrti ostati na razini osobe? Ne pitam Vas to kao vjernika nego kao znanstvenika. Što o tome možete reći s nekom većom sigurnošću? Ne ono što vjerujete, već ono što doista znate?

GARJAEV: Stvari stoje ovako: eksperimentalno je dokazano da genetska molekula ostavlja vrlo čvrst i definiran informacijsko-energetski trag. U epruvetu su, recimo, bile stavljene genetske molekule. Nakon nekog vremena molekule su uklonjene, ali je njihov trag ostao čak i na mjestu gdje se nalazila epruveta. Ovaj trag i dalje ostavlja laserski efekt. Samo je njegov signal nešto slabiji. Drugim riječima, molekule nema, a ostaje njezin trag. To se može nazvati duhom molekule. Dakle, zaključke izvucite sami.

VODITELJ: Prije nego kažem nešto više o čovjeku koji nam je obećao besmrtnost podsjetit ću vas na neke davnašnje 'gungule'. Naime, u fizikalnim pokusima početkom stoljeća dokazano je da atom nije najmanja nedjeljiva čestica materije. Ispostavilo se da ondje ne postoji nikakva materija već samo splet uravnoteženih energija. U fizici je nastala strka, došlo je do krize materijalizma... znanstvenici su se okrenuli od klasične fizike prema kvantnoj koja se umjesto materijom počela baviti valno-energetskim poljem. Tako se promijenilo mišljenje o ukupnoj slici svijeta. Danas ista se stvar događa u biologiji, genetici, medicini ili, bolje rečeno, zbiva se to što se nekad zbivalo u fizici. Na temelju klasične genetike nastala je kvantna genetika, gdje znanstvenici nastoje razumjeti i proniknuti u energetsku prirodu svijeta.

GARJAEV: Naši kvantni genetičari došli su do nekih novih spoznaja, što nam pruža potpuno nov pogled na čovjeka i na svemir u cjelini. No, ispostavilo se da svemir ne odaje svoje tajne svakomu. Tu postoji nekakva sličnost s SF-romanima. Samo što ovo nije roman, ovo je stvarnost. U ovoj novoj znanosti ima mnoštvo žrtava. Neki istraživači umrli su pod čudnim okolnostima, a postotak tako preminulih je popriličan.

VODITELJ: Vodeća figura kvantne genetike danas – kako u Rusiji (Rusija je lider), tako i u svijetu –molekularni je biolog i akademik Pjotr Garjajev. On vrlo jednostavno i ozbiljno govori o stvarima koje su uzbudljive ljudskom umu. Pokušat ću to objasniti na način da bude svima razumljivo. Klasični genetičari polazili su od činjenice da genetske molekule DNK imaju stvarnu prirodu i ponašaju se kao tvari. To je kao stvarna matrica na koju je upisan naš pravi genetski kod. A prema njemu se stvara tjelesni, mentalni i materijalni organizam. S točke gledišta kvantne genetike, DNK ne djeluje kao tvar već kao energija. To se može usporediti s gramofonskom pločom: stavimo je na gramofon i slušamo glazbu. I to nekako utječe na nas. Ali na nas ne utječe nekakva stvar, niti grafit, niti materijal od kojeg je napravljena ploča, nego glazba koja je na ploču zapisana. Nešto što nije stvarno, u čisto materijalnom smislu, jest zvučni val. Ovaj valni zvuk izražava određeni sadržaj – napose određenu glazbu. Odnosno, njena je narav informacijsko-energetska. Isto tako funkcioniraju i molekule DNK.

GARJAEV: Naši stari znanstvenici, Beklemišev, Gurvič i Lubiščev napravili su sjajan preokret na pojmu valne genetike. Molekulu DNK usporedili su s notama. Glazbeni zapis je, sam po sebi, stvaran, oznake na papiru su sasvim realne, ali svi se ti elementi realiziraju u nečem nestvarnom – u zvuku, a zvuk nije stvar nego val, polje. Na takav način mi prelazimo s tvari na polje. Briljantna analogija! Zbivalo se to u razdoblju između 1920. i 1928. kada su znanstvenici genijalno predvidjeli novi smjer znanosti.

VODITELJ: I zaista, danas smo otkrili da se prema genetskom aparatu treba odnositi kao prema govoru ili glazbi. Ali to nije dovoljno, jer genetske molekule i dalje sjaju svim bojama duge, gdje je priroda svjetlosti laser. To smo potvrdili eksperimentalno. Dokazali smo da geni mogu postojati u obliku elektromagnetskih i akustičkih polja. Drugim riječima, genetske molekule emitiraju informacijsko-energetsko polje u kojem se kodira cijeli organizam: fizičko i suptilno tijelo tj. tijelo i duša. Pokušat ću pojasniti kako radi Garjajevljev tim. Njihova elektronička oprema može simulirati riječi DNK i kromosoma. Oprema je sposobna 'čitati' ljudsku svijest i emitirati polje koje je dodatno modelirano ljudskim govorom. Kada to polje ulazi u genetski aparat biljaka, životinja, čovjeka događaju se apsolutno fantastične stvari! Na primjer, stvaranjem određenog verbalnog  govornog  algoritma znanstvenici su uspjeli obnoviti sjemenje pšenice i ječma oštećeno radijacijom. Taj je eksperiment proveden s nekoliko desetaka tisuća stanica, što je i statistički zabilježeno. S tim sjemenjem 'razgovaralo' se na engleskom, ruskom i njemačkom jeziku... i na jeziku 'abrakadabre'. Na kraju se ustanovilo da je sjemenje razumjelo sve te jezike osim jezika 'abrakadabre'. To znači da je jezik također  sredstvo koje oblikuje gene. Provodili su se i drugi pokusi. Recimo, nekoj simpatičnoj djevojci dali su da pročita određeni tekst. Ona nije razumjela što govori i zašto. Naime, za nju je tekst bio besmislen, nešto poput 'abrakadabre' . I, što se dogodilo? Biljke su ostale 'ravnodušne'. Ispalo je da biljke nju ne razumiju i ne čuju, jer je razina njezine osobnosti bila niska, nedovoljna. Vrlo je važna rezonancija smisla jer zvuk riječi prolazi kroz polje. U zdravom organizmu to zvuči vrlo lijepo. Kada kromosomi počnu „mrmljati neku abrakadabru', tada nastaje tzv. kromosomska buka, što govori o početku patologije: osoba se počinje debljati, razbolijeva se itd. Sada se događaju lude stvari: valna genetika daje potpuno nov pogled na čovjeka i bit ljudskih odnosa. Dakle, osnovni semantički (genetičari kažu 'informacijski') lik u nama samima – to je naš genetski aparat. On upravlja i drugim stvarima, a ne samo prijenosom nasljednih osobina koje se prenose s roditelja na dijete. To je važna stavka, ali je samo manji dio funkcija genetskog aparata. Čovjeka možemo usporediti s tekstom koji čita sam sebe i u kojem se informacije neprestano razmjenjuju između svih molekula. Genetski aparat rezultat je milijardi godina evolucije: svi smo nastali iz kromosoma. On je načinjen poput divovske i vrlo ekonomične knjige. Običnu knjigu čitamo redak po redak. I u genetskoj knjizi možemo promijeniti samo jedno slovo pa da sav tekst poprimi posve drukčiji smisao. Pomaknemo prva dva slova – opet dobivamo drukčije značenje. I tako dalje. Usput rečeno, možemo čitati i u suprotnom smjeru. Ali, i to je samo dvodimenzionalno linearno čitanje. A naša genetička knjiga je trodimenzionalna i nju možemo čitati iz bilo koje točke, na bezbroj načina i u bezbroj smjerova. Genetska knjiga cijelo vrijeme diše, giba se i omogućuje bezbroj načina čitanja. Naš organizam stalno čita ovu knjigu. Iz beskonačnog broja poglavlja on čita to što mu je potrebno u određenom trenutku. Stoga i najmanja pogreška u čitanju dovodi do bolesti. Mnogo toga, dakle, postaje individualno za pojedinačnu osobu i za njen praktičan život. Problemi starenja, primjerice, mogu se odnositi na činjenicu da organizam prestaje razumjeti smisao genetskog teksta zbog poremećena konteksta. Odnosno, u nekom fragmentu bila je razbijena cjelovitost i odmah se promijenilo značenje. Ili, recimo, teže bolesti poput raka i AIDS-a također mogu nositi značajke teksta. Virus AIDS-a može biti tretiran sa semantičke pozicije, u smislu semantičkih struktura. Na primjer, kod čovjeka pogođenog virusom AIDS-a kromosom virusa nalazi se u njegovom genetskom aparatu, recimo već pet godina i ništa se ne događa. No, u jednom trenutku kontekst se malo pomakne i virus skače s jednog dijela genetskog sustava na drugi te počne djelovati. Drugim riječima, želite li iscijeliti drugu osobu ili poboljšati njeno zdravstveno stanje ili joj želite produžiti život – imate sjajnu priliku. Potrebno je ući u njeno semantičko polje, znati kako ono funkcionira i poznavati njegovu gramatiku. Činjenica je da je gramatika, u biti, jedna. U svojoj osnovi sve su gramatike univerzalne, bila to kineska ili genetska gramatika. Ako poznajete gramatiku možete značajno utjecati na određenu osobu. Neovisno o nacionalnosti, genetski aparat 'razumije' bilo koji jezik. Ne samo verbalni govor već i geste, držanje tijela, izraz očiju, intonaciju tj. kodiranje tonom,  sve su to, naime, svojevrsne 'riječi'. Garjajev i njegovi kolege smatraju da nas Bog nije stvorio odjednom. On je stvorio model koji se postupno razvijao. Prvo su bile stvorene kromosomske molekule na kojima su bili upisani neki tekstove ili programi – 'riječi'. Odatle je započeo evolucijski razvoj.

GARJAEV: Zapravo, prvi valni genetičar bio je Bog. „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše od Boga i Riječ bijaše Bog...”. A što je to - riječ? To je skup zvučnih slika DNK. Što je to informacijsko-energetski sadržaj genetske molekule? Mi govorimo o čovjeku, što znači da su genetske molekule 'oklop' njegovog materijalnog i energetskog tijela, odnosno tijela i duše. Sada zamislite kakav trag ostavlja ne samo genetska molekula nego i sam čovjek. Živ čovjek sobom 'označava' prostor u kojem je bio, zrak koji je udisao, stvari koje je dotakao ili pak nije fizički dotakao, budući da govorimo o polju. Na svemu ostavljamo 'otisak' vlastite osobnosti...

VODITELJ: Na koji način?

GARJAEV: Ostavljamo vrlo snažan informacijsko-energetski trag. On ostaje i utječe na okolinu. Informacijsko-energetski tragovi različitih ljudi doslovno prožimaju sve oko nas –  atmosferu, objekte, vodu i zrak – doslovce sve. To su tragovi ne samo živih ljudi nego i umrlih.

VODITELJ: Ispada da sve ima neki genetski smisao?

GARJAEV: Točno tako. Ono pitanje: hoćemo li se sjećati sebe nakon smrti, svjesni našeg suptilnog tijela – to nije dio naših eksperimenta. Iako velik broj empirijskih dokaza pokazuje da se toga sjećamo.

VODITELJ: Je li moguće sintetizirati DNK?

GARJAEV: Da, moguće je. Druga je stvar što ćemo tamo upisati. Dokaz je pokus s djevojkom koja je neuspješno recitirala tekst. Ona je bila sasvim dobra djevojka, samo je bila slabo obrazovana. Napisao sam monografiju o utjecaju riječi na genetski aparat, potkrijepljenu velikom bazom eksperimenata. Na primjer, sve te priče o urocima i slično nisu samo prazna naklapanja i gluposti, to je reakcija genetskog aparata. Utjecati se može ne samo na ječam ili pšenicu nego i na čovjeka, i nas se može 'pokvariti' ili, s druge strane, izliječiti. To se može postići čak i samim prisustvom, mislima. Da i ne spominjemo riječi ili materijalnu biologiju. S točke gledišta kvantne genetike, na osobu se može utjecati na razini temeljnih odlika osobe. Njih je moguće promijeniti preko dugotrajnog i jakog djelovanja. Stvar je u tome što naš mozak predstavljaju neuroni. U neuronu se nalazi najvažniji dio – stanična jezgra. To je DNK. Ako stvorimo potrebne uvjete i uđemo u semantičko polje druge osobe, u njega je moguće unijeti bilo koju informaciju. Na što će trenutno reagirati genetski aparat. Ali postoji i granica: nedozvoljeno je ubacivati zabranjene informacije.

VODITELJ:  Zabranjene? Mislite, zle? Tema biologije odjednom se spojila s etikom i moralom. A što znači 'zabranjeno'? Kome će više naštetiti: žrtvi ili počinitelju? Naravno, oštećena će biti žrtva. To je više-manje jasno. Hoće li to naštetiti počinitelju? Drugim riječima, je li zločin, u samoj svojoj biti, dio kazne? Je li Salieri kažnjen zbog nepravde koju je počinio Mozartu?

GARJAEV: Bolje razmotrimo neki suvremeni par. Ako pozornost obratimo ne toliko na zločinca koliko na žrtvu tada su stvari zanimljivije. Recimo, određena žrtva nije umrla poput Mozarta, a živi i prihvaća nametnutu joj shemu odnosa. To jest, prihvaća zlo. U tom slučaju žrtva se ujedinjuje sa zločincem u jedinstvenu semantičku strukturu. Ova struktura je pokretljiva. Drugim riječima, oni često zamjenjuju mjesta. Sjećate se Priče o zlatnoj ribici? Tko je tu žrtva? Starac, naravno. On je dopustio gadno ponašanje starice prema sebi i pokušavao je ispuniti svaki njen zahtjev. I ribica ga je, na kraju, napustila. Nije napustila staru, pokvarenu ženu već upravo njega.
U svakom slučaju, naše biološko zdravlje izravno je povezano s našim moralom.

VODITELJ: Što nam je, u tom slučaju, činiti?

GARJAEV: Moramo razmišljati o izgledima naše biološke vrste, kome mi pripadamo? Osim toga, „nepoznavanje zakona ne štiti nas od odgovornosti”. Svaka je osoba upoznata sa zakonima morala, ali svoj put ipak bira sama i sama za njega odgovara.

student financial help center